Page 554 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 554

kaže  da  je  ono  bilo  jedan  prihvaćeni  aksiom  među  Paganima,  da  je  troslovno  IAD  bilo  sveto  ime
  Vrhovnog Boga. I, Klarijansko proročište kaže: Shvati ti da IAO jeste veliki Vrhovni Bog, koji vlada nad
  svime. Slovo I je označavalo Jedinstvo, a A i D, su prvo i poslednje slovo grčkog alfabeta.


  Odatle potiče vrlo čest izraz: ]a sam Prvi i ja sam poslednji, i osim Mene nema drugog Boga. Ja sam A i
  O, Prvi i Poslednji. Ja sam A i O, Početak i Završetak, koji Jeste, koji je Bio i koji će Biti: Svemoćni.
  Jer, u ovome mi vidimo u glavnim crtama veliku istinu, Bog je sve u svemu - Uzrok i Posledica - početak,
  ili podsticaj ili Generativna Moć: Završetak ili Rezultat ili ono što je stvore-no, jer je On u stvarnosti sve
  ono što jeste, sve što je ikada bilo i sve što će uvek biti. U tom smislu, ništa osim Njega ne postoji večno,
  večno zajedno s Njim, nezavisno od Njega i samopostojeće ili samostvoreno.


  I tako, značenje izraza, Alohayim, DTČ?# imenica, množina koja se koristi u odnosu na kreaciju kojom
  počinje Postanje, s jedinstvenim glagolom i s imenom ili titulom Ihuh-Alhim,    mrr


  koja se pojavljuje prvi put u 4. stihu Druge Glave iste knjige, postaje jasno. Alhim trn^Kje ukupno


  jedinstvo manifestovane Kreativne Snage ili Moći Božanstva, Njegovih Emanacija i Ihuh-Alhim mrrje
  Apsolutno Postojanje, ili Suštastvo ovih Moći i Sila, čije su one Aktivne Manifestacije i Emanacije.


  Ovo  je  bila  duboka  istina  skrivena  u  drevnim  alegorijama  i  sakrivena  od  svih  pogleda,  dvostru-kim
  velom. Ovo je bilo ezoterično značenje stvaranja i produkcije kosmogonija Indusa, Haldejaca i Feničana
  i  Aktivne  i  Pasivne  Moći  Muškog  i  Ženskog  Principa  -  Neba  i  stvaranja  njegovih  Svetlećih  Tela  i
  nastanka Zemlje. Sve je skriveno od neznalačkih pogleda, kao nešto iznad njihovog shvatanja, doktrina u
  kojoj materija nije večna, ali gde je Bog jedino pravo Postojanje, Apsolutno, iz Kojeg sve nastaje, Kome
  se  sve  vraća  i  iz  Kojeg  svi  moralni  zakoni  izbijaju,  ne  iz  odnosa  stvari,  već  iz  Njegove  Mudrosti  i
  Suštastvene Pravde, kao Svemoćnog Zakonodavca. I, ova Prava Reč, tačno izgovorena, izgubljena je, jer
  je njeno značenje bilo izgubljeno, čak i među Hebrejima, mada mi još uvek nalazi-mo ime (njeno stvarno

  značenje je bez sumnje), u Hu, kod Druida i Fo-Hi, kod Kineza.

  Kada  razmišljamo  o  Apsolutnoj  Istini,  Lepoti  ili  Dobru,  ne  možemo  da  se  trenutno  zaustavimo  u
  apstrakciji  ijedne  od  njih.  Primorani  smo  da  dovedemo  u  vezu  svaku  od  ovih  s  nekim  živim  i  ma-

  terijalnim Bićem, u kojem ona imaju svoju osnovu, nekom biću koje je prvi i poslednji princip svake.

  Moralna istina, kao i svaka druga univerzalna i suštinska istina, ne može da ostane samo puka apstrakcija.
  Apstrakcije su nestvarnost. U nama, moralna istina je prosto skrivena. Mora da negde postoji Biće koje

  ne samo da razmišlja o njoj, već je stvara. Ona ima sledeće karakteristike: ona nije samo, pred očima
  naše  inteligencije,  univerzalna  i  neophodna  istina,  već  obaveza  za  našu  volju.  Ona  je  Zakon.  Mi  ne
  donosimo taj zakon sami. On je nametnut nama zbog nas: njegov princip mora da bude izvan nas. On
  zahteva  zakonodavca.  On  ne  može  da  bude  biće  na  koje  se  zakon  primenjuje,  ali  mora  biti  onaj  koji
  poseduje u najvišem stepenu sve osobine moralne istine. Moralni zakon, univer-zalan i nužan, obavezno
  ima za svog tvorca suštinsko biće - sastavljeno od pravde i milosrđa, njegov autor mora da bude biće
  koje poseduje obilje oba.


  Pošto  sve  lepe  i  sve  prave  stvari  ističu  sebe,  one  ukazuju  na  Jedinstvo  koje  je  apsolutna  Istina,  i  to
  Jedinstvo, na apsolutnu Lepotu, tako se svi moralni principi ujedinjuju u jedan princip, koji je Dobro.
  Tako,  mi  sami  dolazimo  do  koncepcije  Dobra  po  sebi,  do  Apsolutnog  Dobra,  koje  je  iznad  svih
  pojedinačnih dužnosti i definisano sa ovim dužnostima. Ovo Apsolutno Dobro mora da bude obavezni
  atribut Apsolutnog Bića. Nije moguće da postoji nekoliko Apsolutnih Bića - jedno u ko-jem su Apsolutna
   549   550   551   552   553   554   555   556   557   558   559