Page 648 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 648

Kada  se,  u  bilo  kojoj  zemlji  na  svetu,  teži  ka  toj  raskoši  i  ograničenjima  kojima  se  upravlja  nje-nim
  poslovima i običajima naroda, ljudi se povode da ne veruju u vrlinu i čast onih koji su dužni i nadležni da
  sprovode zakon. Tada bi trebalo svuda da postoji duh sumnje i prezira u sve one koji drže ili traže vlast
  ili koji su nagomilali bogatstva; tada laži više ne bi smele da ponižavaju ljude, a zakletve da ih ubeđuju u
  njihovu ispravnost, i tada, pojedinac ne može da očekuje od drugog da sačuva svoju veru u njega, da
  iznese svoja prava osečanja, ili da bude pošten prema bilo kome ili kada mu neko ponudi mito. Niko tada
  ne  očekuje  da  ono  što  je  rekao  bude  objavljeno  i  štampano  bez  dodataka,  iskrivljenja  i  pogrešnog
  tumačenja  -  kada  se  javne  i  opšte  nesreče  pretvaraju  u  ličnu  korist,  štampa  povlađuje  raskalašnosti,

  propovedaonica  odjekuje  sa  političkim  harangama,  dugim  molitvama  Bogu,  dopadljivo  iznetih
  zadivljenim slušaocima, napisanim radi objavljivanja, poput poema i političkih govora. Tada se može
  sumnjati  u  poštenje  sudija,  a  iskrenost  zakonodavaca  po-staje  ustaljeno  izrugivanje.  Ljudi  mogu  da
  sumnjaju da ni u prošlim vremenima stvari nisu bile bolje od sadašnjih, da je Manastir - Bufo Opera, a
  mala kapela - krčma, da su Verska udruženja velika - koliko i zgrada u kojoj se sastaju, bez trajnosti, bez
  svoje lepote, bez svetosti, pravi Akerusinski Hramovi, odakle prolaznik čuje iznutra samo buku, zveket i
                                                     9
  kloparanje mašinerije i gde, kada zvono zazvoni, poziva nesrečnike na posao a ne na molitvu, i gde, kaže
  jedan vispreni pisac, oni održavaju neprestanu hvalu Đavolu, ispred peči koja nikad ne sme da ugasne.


  Dobro je rečeno - sve što nas odvlači od snage naših čula, šta god da sačinjava Prošlost, Daleku, ili
  Budučnost koja nadvladava nad Sadašnjošču, uzdiže nas do dostojanstvenosti misaonih bića. Savremeni
  konkurenti su nemačke banje, koje svojim razmetljivim preterivanjem i jevtinom gizdavo-šću, glupostima
  i  sitnicama,  rasporedima  plesova  i  priprostih  zabava,  i  plakatima  sa  ženskim  imenima  i  haljinama,
  siromašne su zamene za Manastire i Crkve koje bi naši preci izgradili u dubokoj osami doline, zavaljene
  između visokih planina i šuma s visokim borovima; i ljudi skloni razmišljanju, obra-zovani i sa poetskim
  osećajem, bili bi zadovoljni ako bi mogli da zamene drečavi hotel, usred gradske buke i graje, ili tavernu
  u gradiću u unutrašnjosti, za stari, skroman Manastir pokraj puta, gde bi mogli da osveže sebe i svog
  konja, bez straha za čast oba, od bezobrazluka ili nevaljalstva. Umesto da plaćaju pompu, sjaj i kitnjaste
  ukrase, mogli bi da očitaju molitvu u Crkvi koja odjekuje božanskom harmo-nijom, i u kojoj nema klupa
  sa  naslonom  za  bogate  koji  se,  po  njima,  izdvajaju  od  ostalih;  tu  bi  mogli  da  vide  siromašne,  srećne

  građane ojačane mislima o Nebu, i da razgovaraju sa obrazovanim, svetim i plemenitim ljudima, a pre
  nego što odu, mogli bi da se uzvise i smire svoj duh slušajući večernju pesmu.

  Čak  je  i  Slobodno  zidarstvo  toliko  uvećalo  svoje  članstvo  da  se  njegove  dužnosti  manje  poštuju  od

  jednostavnih obećanja koje ljudi daju jedan drugom, na ulici ili na trgovima. Ono vapije za pa-žnjom
  javnosti i ono se udvara u ozloglašenom mnoštvu petparačkih žurnala; ono se javno prepire u njima ili,
  osnovano po zakonu, iznosi unutrašnje kontroverze po Sudovima. Njegovi izbori su, u nekim Orijentima,
  vođeni  velikim  žarom  i  žudnjom,  za  položaj  u  vlasti  i  upravljanju  političkim  borbama  za  položaj.  I,
  praznom  pompom,  polu-vojnim  uniformama  i  uvežbanošću,  mirni  građani  sa  sjajnim,  šarenim
  transparentima, perjanicama i nakitom, nagizdani i razmetljivi, nude ukusu javnosti i žena, oduševljenje
  prema jednom Redu (koji rizikuje da se uporedi s plemenitim vitezovi-ma), herojskim vojnicima u čeliku
  i  oklopu,  odlučnim  preziranjem  opasnosti  i  smrti,  koji  su  preneli  sebe  u  besmrtno  sećanje  i  osvojili
  Jerusalim od bezbožnika, borili se u Akri i Askalonu i bili grudo-bran Hrišćanstva protiv saracenskih
  legija koje su hrlile za zelenom zastavom proroka Muhameda.


  Da biste vi, Ser E-----, bili poštovani kao Vitez, a ne samo kao sjajan hvalisavac i Vitez od slame,


  morate biti odan i radan u ispoljavanju vrlina kojima se bavite na ovom Stepenu. Kako može Mason da da
  zakletvu  da  će  biti  tolerantan,  i  da  odmah  optuži  nekoga  za  njegovo  političko  mišljenje?  Kako
   643   644   645   646   647   648   649   650   651   652   653