Page 649 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 649

se zavetovati na odanost i postojanost u službi Reda, a biti mu toliko beskoristan, kao da je umro i sahra-
  njen? Kakvu korist ima od Šestara i Ugaonika, ako su njime upravljale čulne sklonosti i niske strasti, ako
  su dominirale nad moralnim osećajima i razumom, životinjsko nad božanskim, zemaljsko nad duhovnim, i
  ako obe tačke Šestara ostaju ispod Ugaonika? Kakva je to gnusna šala nazvati ga Bratom, tog koji kleveta
  kod Profanih, daje novac zelenaški, vara u trgovini ili pljačka izvrdavanjem zakona?


  Vrlina,  Istina,  Čast!  Imajte  ove  osobine  i  nemojte  nikad  izneveriti  svoj  zavet  -  i  moći  ćete  sebe  da
  nazovete  Vitezom,  kome  bi  Ser  lohn  Chandos   da  je  živ,  mogao  da  pruži  ruku  i  koga  bi  Sveti  Luis  i
                                                        10
  Falkland \ Tancred  i Baldassae Castiglione  prihvatili, kao vrednog za svog prijatelja.
            11
                        12
                                                     13
  Viteštvo,  kaže  plemeniti  Španac,  jeste  religiozni  Red  i  na  Nebu  postoje  Vitezovi  u  bratstvu  Svetaca.
  Stoga, deluj ovde i u svim vremenima koja dolaze; i ubuduće, odloži na stranu sve strasti, osećanja i
  nezadovoljstva; odbaci sve pozive nekontrolisanih strasti i nehumanog žara; nauči da mrziš porok a ne
  poročne;  budi  zadovoljan  sa  izvršavanjem  obaveza  koje  tvoje  Masonske  i  Viteške  obaveze  zahtevaju;
  upravljaj sobom sa starim principima časti i viteštva, i budi uvek uveren da je Istina ta koja je sveta i
  nepromenljiva kao i Sam Bog. I, iznad svega, zapamti zauvek, zavist nije naš život, prepiranje nije naš

  način; nejedinstvo nije naše zdravlje, a osveta nije naša sreća. To je dobrota Ijubavi, veća od Nade, veća
  od  Vere  koja  može  da  pomera  planine;  to  je  jedino  što  Bog  od  nas  traži  i  ako  nju  posedujemo,  mi
  ispunjavamo sve svoje dužnosti.


  [Od Presvetlog Br .*• Rev ••• W. W. Lord, 32 ]
                                                      0
  Prinuđeni smo da prihvatimo kao tačno da ljudi, u ovom Dobu Gvožđa, obožavaju bogove drveta, gvožđa

  i mesinga, rad svojih ruku. Parna Mašina je najveći bog devetnaestog veka, čiji ido-latristi svuda postoje,
  a  oni  koji  vladaju  njenom  užasnom  snagom,  sigurno  smatraju  sebe  bogovima,  svuda  u  civilizovanom
  svetu.


  Drugi  je  ispovedaju  svuda,  a  mi  nerado  moramo  da  prihvatimo  da  je  doba  u  kojem  živimo,  ipak,
  neplodno, da ga nisu uveličala otkrića i da smo s njima izgubili bolji svet od ovog koji smo dobili. Ako
  ne možemo da odemo tako daleko, kao satiričar koji kaže da je naš samo-obožavani vek


  - u najvećoj meri okrenuo svoja široka klovnovska leđa slavi zvezda, slažemo se s njim, kada dodaje:

  Po našem shvatanju Mi smo bogovi,


  i možemo da zatvorimo naše hramove
                                             y

  I sa upravljamo usred pare tamjana, grmljavine naših kolica;


  Jer  odbijamo klicanje samo-priznanju
     y

  I samo-poštovanju,


  Uz, na svakom koraku  Idi brže  O čudesno, čudesno doba!.
                           y         y

  Malo marimo što su naše plemenite duše iskovane tako plemenito kao naše gvožđe,


  I da li će nas anđeli preporučiti cilju našeg hodočašća .
                                                               14
   644   645   646   647   648   649   650   651   652   653   654