Page 649 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 649
se zavetovati na odanost i postojanost u službi Reda, a biti mu toliko beskoristan, kao da je umro i sahra-
njen? Kakvu korist ima od Šestara i Ugaonika, ako su njime upravljale čulne sklonosti i niske strasti, ako
su dominirale nad moralnim osećajima i razumom, životinjsko nad božanskim, zemaljsko nad duhovnim, i
ako obe tačke Šestara ostaju ispod Ugaonika? Kakva je to gnusna šala nazvati ga Bratom, tog koji kleveta
kod Profanih, daje novac zelenaški, vara u trgovini ili pljačka izvrdavanjem zakona?
Vrlina, Istina, Čast! Imajte ove osobine i nemojte nikad izneveriti svoj zavet - i moći ćete sebe da
nazovete Vitezom, kome bi Ser lohn Chandos da je živ, mogao da pruži ruku i koga bi Sveti Luis i
10
Falkland \ Tancred i Baldassae Castiglione prihvatili, kao vrednog za svog prijatelja.
11
12
13
Viteštvo, kaže plemeniti Španac, jeste religiozni Red i na Nebu postoje Vitezovi u bratstvu Svetaca.
Stoga, deluj ovde i u svim vremenima koja dolaze; i ubuduće, odloži na stranu sve strasti, osećanja i
nezadovoljstva; odbaci sve pozive nekontrolisanih strasti i nehumanog žara; nauči da mrziš porok a ne
poročne; budi zadovoljan sa izvršavanjem obaveza koje tvoje Masonske i Viteške obaveze zahtevaju;
upravljaj sobom sa starim principima časti i viteštva, i budi uvek uveren da je Istina ta koja je sveta i
nepromenljiva kao i Sam Bog. I, iznad svega, zapamti zauvek, zavist nije naš život, prepiranje nije naš
način; nejedinstvo nije naše zdravlje, a osveta nije naša sreća. To je dobrota Ijubavi, veća od Nade, veća
od Vere koja može da pomera planine; to je jedino što Bog od nas traži i ako nju posedujemo, mi
ispunjavamo sve svoje dužnosti.
[Od Presvetlog Br .*• Rev ••• W. W. Lord, 32 ]
0
Prinuđeni smo da prihvatimo kao tačno da ljudi, u ovom Dobu Gvožđa, obožavaju bogove drveta, gvožđa
i mesinga, rad svojih ruku. Parna Mašina je najveći bog devetnaestog veka, čiji ido-latristi svuda postoje,
a oni koji vladaju njenom užasnom snagom, sigurno smatraju sebe bogovima, svuda u civilizovanom
svetu.
Drugi je ispovedaju svuda, a mi nerado moramo da prihvatimo da je doba u kojem živimo, ipak,
neplodno, da ga nisu uveličala otkrića i da smo s njima izgubili bolji svet od ovog koji smo dobili. Ako
ne možemo da odemo tako daleko, kao satiričar koji kaže da je naš samo-obožavani vek
- u najvećoj meri okrenuo svoja široka klovnovska leđa slavi zvezda, slažemo se s njim, kada dodaje:
Po našem shvatanju Mi smo bogovi,
i možemo da zatvorimo naše hramove
y
I sa upravljamo usred pare tamjana, grmljavine naših kolica;
Jer odbijamo klicanje samo-priznanju
y
I samo-poštovanju,
Uz, na svakom koraku Idi brže O čudesno, čudesno doba!.
y y
Malo marimo što su naše plemenite duše iskovane tako plemenito kao naše gvožđe,
I da li će nas anđeli preporučiti cilju našeg hodočašća .
14