Page 650 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 650

Zavedeni svojim uvećanim, ali ipak nesavršenim znanjem i delimičnom vladavinom nad siro-vom snagom
  prirode, ljudi zamišljaju da su oni pronašli tajne Božanske Mudrosti i ne oklevaju, čak ni u mislima, da
  postave  svoju  mudrost  na  mesto  Božanstva.  Katastrofe  koje  su  Proroci  najavljivali  za  Tir  i  Sidon,
  Vavilon, Damask i Jerusalim, bile su posledice greha ljudi; ali, ako bi sada vatra pro-gutala ceo grad,
  zemljotres ga urušio ili tornado rasturio, oni bi se njima smejali kao fanaticima i sprdali se s njima što
  bogorade,  ili  bi  ih  optužili  za  Farisejsko  nemilosrđe,  jer  odbijaju  da  veruju  i  da  priznaju  da  postoji
  božanska kazna i Božji sud u ruinama, nastalim Njegovom moćnim silama.


  Lutajući  u  greškama,  nauka  se  bori  da  pomeri  Božje  Proviđenje  podalje  od  nas  i  da  materijalni
  Univerzum zameni Njegov nadzor i brigu i stalnu pažnju, sa onim što ona naziva Silama - Silama Prirode,
  Silama  Materije.  Ona  neće  da  shvati  da  su  Sile  Prirode  različita  delovanja  Boga.  Time  ona  postaje
  antagonistička  prema  svim  Religijama  i  svim  starim  Verama  koje  su,  od  samog  početka,  osvetljavale

  ljudsku dušu i sačinjavale njenu svest o sopstvenom uvažavanju, njegovom božanskom poreklu i njegovoj
  besmrtnosti; ta Vera je Svetlost kojom je ljudskoj duši omogućeno da, takoreći, spozna sebe.

  Istina  koja  je  u  svim  religijama,  a  ne  samo  u  jednoj,  osnova  je  svih,  pa  je  čak  i  religiozna  vera

  Masonerije u opasnosti. Jer, sve religije su dugovale svoje postojanje i sam svoj nastanak osnovama na
  kojima su rasle; uslov za to (koji se činio nesporan i kao aksiom), bio je da Proviđenje Boga direk-tno
  vlada u svim aktivnostima i promenama materijalnih stvari. Nauka je vekovima drmala svojim rukama
  stubove  Hrama  i  ljuljala  ih  u  korenu.  Njeni  destruktivni  napori  su,  do  sada,  samo  odvalili  crvotočne
  ukrase sujeverja sa drevne strukture, i samo oborili nevažne dodatke kule neznanja, sova-ma nastanjene, i
  masivne nosače koji nisu ništa podupirali. Struktura će, sama po sebi, biti zbačena kada, rečeno dnevnim
  jezikom savremenog pisca: Ljudski razum skoči na tron Boga i mahne bakljom nad ruinama Univerzuma.


  Nauka se bavi samo pojavama i ona je čisto šarlatanstvo kada brblja o silama, moćima ili uzro-cima koji
  ih stvaraju, ili o tome kakve su stvari u suštini, o kojima nam daje samo njihova imena. Ona ne zna ništa
  više o tome šta su Svetlost ili Zvuk ili Miris, nego što su znali Arijanski pastiri, kada su smatrali Jutro i
  Vatru,  Plamen,  Svetlost  i  Toplotu  -  bogovima.  I,  takva  Ateistička  Nauka  nije  čak  ni  polu-nauka  koja
  pripisuje moći i sile Univerzuma jednom sistemu prirodnih zakona, ili unutraš-njoj energiji Prirode ili
  uzrocima koji su nepoznati, postojećim i delujućim nezavisno od Božanstva i Natprirodne moći.


  Ta teorija bi, u velikoj meri, mogla da se osnaži, kad bi nauka uvek bila u stanju da zaštiti život i imovinu
  i, bilo čime što liči na izvesnost kojom se ona diči, da zaštiti ljudske interese, čak i od de-struktivnih sila
  koje čovek razvija u svojim naporima da ih potčini. Vatra, četvrti element, kakvom su je smatrali stari
  filosofi,  njegov  je  najkorisniji  i  najprezreniji  sluga.  Zašto  on  ne  može  da  prestane  sa  svojim  stalnim
  kršenjem tog drevnog ugovora, starog koliko i Prometej, starog koliko i Adam? Zašto ne može da bude
  siguran da, u svakom momentu, njegov užasan sluga ne može da se uzdigne i nadvisi svog gospodara,
  tirana, uništitelja? To je stoga što je vatra, takođe, sila prirode koja je, u krajnjem poređenju sila, uvek
  nadmoćna nad čovekom. I zato što je (u drugačijem smislu od onog, u kojem je ona sluga čoveku) - ona

  sluga Onom Koji stvara Svoje sluge plamenom vatre i Koji je iznad prirode, kao što je priroda iznad
  čoveka.

  Postoje sile prirode koje čovek čak i ne pokušava da upozna ili da njima upravlja. Napulj ne može ništa

  protiv Vezuva. Valparasio  samo drhti na uzdrhtaloj zemlji pred dolazak zemljotresa. Šesdeset hiljada
                                15
  ljudi su živi otišli u grob, kada je Lisabon sahranio svoje stanovništvo pod zemljom i morem, bez ikakvog
  saznanja o uzroku, bez ikakve mogućnosti upravljanja nad tom silom koja je dovela do uništenja.


  Ali,  ovde  kao  sluga,  i  u  tom  smislu,  kreatura  čoveka,  rob  kuhinje  ili  fabrike,  ponizni  rob  iz  čarobne
   645   646   647   648   649   650   651   652   653   654   655