Page 14 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

Sabanadžićem, tako je danas bio jači od straha pred hrvatskim
protuavionskim topovima. I da je na Prevali sad cijela brigada Hrvatskog
vijeća obrane, ma da ovoga časa iz napuštenih kuća Dubove izađe stotinu
najcrnjih ustaša u najcrnjim uniformama i da s isukanim kamama krenu
prema njemu, on bi svejedno sjeo na ovaj ovdje kamen, izuo čizmu i izgrebao
desni taban do krvi, do boli, jer ljepša je i najgora bol od ovoga neizdrživog
svraba. A onda neka ga ustaše hapse, neka ga tuku, neka ga kolju, jebe mu se,
jer bolje smrt bez svraba nego ovakav život,
30
Jebo sad hiljadu dinara
vazda svraban i dosadan, jebo ga je Cigo takvog svrbećeg, eto dotle ga je znao
potjerati.
- Hajmo, Cigo, bog ga jebo - požurivao ga je nestrpljivo Ćumur, držeći se za
pulsirajuću sljepoočnicu.
Cigo je, međutim, navlačio čizmu koncentrirano i polako, kao da demontira
nuklearnu bojevu glavu. Jer znao je prvo pravilo obrane od svraba u
kopačkama, cipelama, vojničkim čizmama i drugim prirodnim staništima
svra-bnih žmaraca. A prvo pravilo protusvrabne obrane glasi: nikad ne
navlači obuću odmah nakon češanj a tabana, jer će istog trenutka kad zavežeš
uzicu taban zasvrbjeti još četrnaest puta gore, a onda...
- ...onda više ne pomaže ni žica češačica, ni bajoneta, ni nišan kalašnjikova,
nego samo rafal, pa neka onda svrbe i taban, i stopalo, i cijela noga do koljena
u frižideru Hitnog hirurškog u Blagaj evcu neka svrbi koliko god hoće!
Svi su se smijali i kreveljili poput djece, ali Cigo se više nije ljutio. U stvari, čak
se i on smijao. Bilo je lako sad, sve je bilo lakše sad kad je prošao svrab:
trebalo je samo po Ciginom pravilu sačekati još malo da se podmukla
potkožna zvijer ne bi vratila. Zastao je stoga nekoliko trenutaka, a onda stao
vezivati uzicu, polako i oprezno kao da vezuje brkove usnuloga lava. Kad je
bio gotov, ustao je, sačekao dvije-tri sekunde i kad se uvjerio da se svrab ne
vraća, šutke krenuo prema Dubovi. Krenuli su tada za njim i ostali. Zadnji je iz
budističkog spokoja pod velikom smrekom ustao Đo, ispustivši dugačak
transcendentalni uzdah i skočivši na noge.
- Jednog ćemo dana glavu izgubit zbog toga tvog svraba, jel znaš?
DIO
It
9-35 h
- Jebotekurac, onaj nam s Ruštice još i maho, jeste ga vidjeli? Maho nam
čovjek, isto da na svadbu idemo! - eu-forično je vikao Zagor.
- Šuti i hodaj... i ne okreći se! - pokušavao je Pako ljutitim glasom prekriti
osmijeh što mu je izdajnički titrao glavom.
- Maho nam balija! - nije mogao prestati Zagor. - Bili smo im na sto metara
možda, nisam se ovako usro od razrednog ispita u srednjoj školi!
- Šuti, ništa nisu primijetili, ništa nisu primijetili! -smijuljio se i Robi.
- Šta će primijetit? - dobacio je Vili. - Kad su vidjeli tebe, rekoše: bog te dragi
jebo, vidi onoga Turčina!
- Ćaća ti je Turčin, jesil me čuo, mater ti jebem ja!
- Pa to Vili i govori - smijao se Papac. - Ako mu je ćaća Turčin, a ti mu jebo
mater... bogami, Tahire, ti svakako ispadaš Turčin!
- Jebo ti Tahir mater - pokušavao je Robi zvučati lju-tito.