Page 16 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara
P. 16

rekoše, trebali u novoosnovanom Vodu za posebne namjene pri 119. brigadi
                     HVO-a. A nitko vrhove i pećine Režnja, Prevale i Popova sedla nije poznavao
                     bolje od Vilija.
                     Opet je, kao i onoga dana, povirio u stojadin kraj ceste. Ni danas, kao i onda,
                     unutra nije bilo ničeg; i sad je, kao i tada sa Šiljkom, prošao pored crnom
                     hrđom prekrivene olupine i produžio cestom. Onoga dana, doduše, odjurili su
                     od nje crvenim golfom Vojne policije, nakon što su im dva snajperska metka
                     zazujala kraj ušiju, a treći probio gumu. Na golom, iskrivljenom točku oko
                     kojega su plesale krpe iskidane gume u posljednji čas su zaobišli plitki krater
                     minobacačke granate, projurili kroz Muzaferove Kuće i stigli do raskršća, gdje
                     su ih zaustavila trojica Brezovčana
                     34
                     Jebo sad hiljadu dinara
                     sakrivena iza ogromne betonske cijevi, vičući im da se tim putem do Krvopolja
                     ne može, da su balije postavile ježeve i barikade i da tuku po cesti s Popova
                     sedla.
                     Šiljak i Vili su im rekli da oni ionako idu lijevo, u Brezovaču, i pitali ih gdje je
                     prvo sigurno mjesto za promjenu točka. Brezovčani su im odgovorili da je
                     prvo sigurno mjesto Trst, na što su se sva petorica nasmijala - Šiljak i Vili,
                     istinabog, prilično kiselo. Onda su opet nagazili po gasu, zavrištao je goli točak
                     po asfaltu, zrakom su divlje zaplesali rojevi iskri, a trojica Brezovčana ispratila
                     su ih, moralo se priznati, za potpune neznance i ozbiljnost situacije prilično
                     veselim i temperamentnim mahanjem.
                     Već nakon nekoliko trenutaka Vili je s užasom shvatio da nije razlog što im
                     Brezovčani mašu - a najveći među njima čak je mašući i trčao za njima - to što
                     su oni takav svijet, druželjubiv i srdačan, već da im mašu zato što su na
                     odvojku prema Brezovači, baš kao i prema Krvopolju, na kolnik postavili
                     sedam-osam protutenkovskih mina.
                     Crveni je golf zaplesao uz strašnu škripu i vrisku, zaobišao prve dvije mine, ali
                     ne i treću. Vili je vidio da idu ravno na nju, ali upravljač jednostavno nije
                     slušao. Tih nekoliko sekundi trajalo je otprilike mjesec dana, toliko dugo je
                     Viliju izgledalo da klize prema mini postavljenoj točno na sredini ceste - Šiljak
                     je u tih mjesec dana stigao samo začepiti uši, a Vili tek opsovati cijelu
                     Brezovaču, "kobogda im fratar nad grobom u križ mahooooooo!" - i u
                     sljedećem trenutku golf je veselo poskočio jednom, pa drugi put, najprije
                     prednjim lijevim, potom i stražnjim desnim točkom prešavši preko mine, a
                     onda tupo doskočio na asfalt, okrenuo se udesno i uz tiho cviljenje lagano
                     stražnjim branikom dotakao banderu.
                     I. DIO
                     SI
                     Vili i Šiljak nisu se micali, zamrznuti u gluhom užasu, bez daha i bez glasa.
                     Nekoliko trenutaka ništa se nije čulo, baš ništa - potom je iz daleka počeo
                     stizati bat vojničkih cokula, sve glasniji i jači, zatim i glasovi, urlici zapravo, a
                     onda i suhi kašalj i hrapavo dahtanje.
                     - Jeste živi? - bilo je prvo što je Vili čuo. Okrenuo je glavu i kroz otvoreni
                     prozor ugledao onoga Brezovčanina što je trčao za njima. Držao se rukom za
                     krov golfa, duboko dahtao i grmio teškim duhanskim kašljem.
                     - Jeste živi? - pitao je opet, došavši do daha.
                     - Jeste živi? - ponovio je drugi, brkati glavonja, stigavši nekoliko sekundi
   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21