Page 26 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

bilo u kafiću, jer nije mozak takvoga junaka nešto s čim se zajebava. Ako bi se
netko izvan kruga članova generalštaba u "Bundeswehru" i krenuo rugati s
Čepovom nerascvalom pameću, "zemljotresima mozga što mu ga je onaj ludi
đed nepogrešivo predvi-đo" i "Merkalijevom ljestvicom s koje je Čep u
Vukovaru pao", riskirao je razorni zemljotres mozga, "s epicentrom u nosnoj
hrskavici, jesil čuo!". Poslije je dosta popularna bila i teorija po kojoj je Čep u
stvari neviđeno bistar tip
- "bio ti je on ko mali na televiziji" - da je "znao sve glavne gradove i bio
talentovan za šah i križaljke, sve do onoga u Vukovaru, jebiga", nakon čega bi
obično netko dodao
- "Eh, šta ti je rat!"
Čini se da je Papac bio taj koji se konačno, jedne pijane noći u buffetu "Vrilo",
prvi sjetio da je kontrolu nad upravljačem izgubio zbog srpskog miga što se
toga jutra iznenada obrušio od pravca Borova. Čep ga je, kao da je jedva
dočekao da netko od njih dvojice započne, odmah ispravio podatkom da su
zapravo bila tri, ali da ih Papac nije mogao vidjeti jer je kombi - zapravo
britanska borbena samohotka koju su oni od milja zvali kombi - bio toliko pun
raketnih bacača da je dobro što je vidio i toga jednog.
Kad se jednom rastvorila koprena nad prazninom u
I. DIO
53
sjećanju vukovarskih heroja, sve dalje bilo je lako: Papac se iznenada sjetio
kako je zaustavio kombi i izletio van sa stingerom u ruci, a Čepu se isti čas
vratilo kako je iskočio iz vozila i zalegao u jarak s kalašnjikovom. Prvi je mig
istresao svoj teret na kuće iza njih, drugi ih je gađao mitraljezom čiji je rafal
čudom nekim stao Papcu i Čepu pred nosom, treći je naglo skrenuo lijevo, a
četvrti je pogodio samohotku. Od silne eksplozije Papac i Čep su odbačeni
dvadesetak metara, ali su nekim čudom preživjeli. Nije, međutim, preživio peti
mig, koji je Papac, iako sav krvav i polomljen, precizno skinuo stingerom,
mada bi se - obično nakon kraće pauze i izmjene pogleda sa svojim suborcem -
zakleo da ga je Čep načeo kalašnjikovom, jer mu je u niskom letu vidio vatru
na lijevom krilu.
Skinuvši srpski mig, dva su se ratna druga našla pod osvetničkom vatrom
cijele četničke eskadrile, od čega su se spasili u posljednji trenutak zadnjim se
snagama bacivši u jarak kraj neke sravnjene vulkanizerske radnje, gdje su
izgubili svijest, te se probudili sedam dana kasnije u osječkoj bolnici.
Eto, tako je to bilo, ne dao Bog nikome takva užasa, jer radije bi tenkove na
Trpinjskoj cesti cijelu godinu sa-čekivali kao skretničari nego jedan jedini put
još proživjeli to strašno iskustvo, to kad se čelična ruska zvijer propne u zraku
i strmoglavi prema tebi, bez glasa, i kad vatrene strelice zaoru zemlju poput
krtice što kopa ravno prema tvojoj glavi, a tebi ostaje moliti Boga da ta krtica
stane prije jarka, i ona ti zaista Proviđenjem stane ispred nosa, i tek onda, kad
mig zamakne iza leđa, nakon nekoliko sekundi začuješ grmljavinu te
nadzvučne grdosije i računaš: dobro je, još jednom smo preživjeli.
Publika oko šanka ispratila bi ovu priču muklim divljenjem, nikome na pamet
nije padalo posumnjati u nju,
54
Jebo sad hiljadu dinara
I. DIO