Page 29 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

Krvopolje, pred zasjedom u Muzaferovim Kućama, soli pamet Papcu i Čepu,
višestruko ranjavanim herojima obrane Vukovara, noćnim morama
Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva, a oni mu ne mogu ništa. I još kaže:
- Šuti, bog ga jebo!
- Sto ću šutjet, na minuti šutnje ti šutio!
- Šuti, kako će čovjek išta vidjet ako ti stalno tu nešto
58
Jebo sad hiljadu dinara
I. DIO
59
sereš?!? - iznervirao se sad i Zagor. - Pako, vidi li se još šta?
- Nisu samo dvojica - tiho je govorio Pako. - Kroz prozor je sad nešto bljesnulo.
Najmanje ih je trojica.
- Čiji su?
- Ne znam, Turci valjda, ćiji će bit u Muzaferovim Kućama? Ne vidi se. Osim
toga, naši sigurno nisu, valjda bi mi morali znat da ima još jedna naša grupa u
istom kvadratnom kilometru, jebi ga.
- Šta je s kenvudom?
- Ništa još. Ni pisma ni razglednice.
- Hajmo ljudi dobro razmislit. Mislim, zbog ovih stvari smo i prerušeni u balije,
jesmo li ili nismo? - progovorio je Robi.
- E baš si se ti prerušio! - smijao se Papac i okrenuo k ostalima. - Jebo mater,
kad se Robi preruši u baliju, to je isto da se Zagor preruši u stablo. Nema većeg
balije ni većega debla.
- Jebat ću ti majku ja, samo jednom još me nazovi balijom!
- Šutite više! - prekine ih Pako. - Eno još jedan, penje se na kulu tamo. To ih je
četiri sad, najmanje.
- Jel se vidi išta, koji su?
- Jok, ne vidi se baš, al ima... čekaj malo! - stane Pako iznenada, ostane kao
smrznut nekoliko trenutaka, pa spusti dvogled i okrene se prema ostalima. -
Ljudi...
-Staje?
- To su naši.
- Kako... Baš naši?
- Baš naši.
10.52 h
Znao je Đo, točno je znao da će se to dogoditi - da će naletjeti na Armiju BiH i
da će ih njihovi rođeni vidjeti prerušene u ove ustaške uniforme, upadljivo
ukrašene krunicama, raspelima, šahovnicama i amblemima HVO-a, kao što su
ih vidjeli sada oni Omerovi inženjerci. I što je najgore, znao je to od prvog
trenutka, od časa kad je Zaj-ko prvi put okupio njih šestoricu iz Diverzantskog
voda i izložio im genijalni plan: da se prebace iza hrvatskih linija i unište one
dvije ustaške baterije na Režnju što im jebu majku već mjesec i pol dana i da
se zbog gustoće hrvatskih obrambenih linija na Prevali tamo probiju u
uniformama 103. pohumske brigade Hrvatskog vijeća obrane, brigade s valjda
najvećim križem na najvećem crveno-bijelom kockastom grbu od svih
hrvatskih brigada.
Kao što je od početka, od onog trenutka kad su ih iz samohotke izbacili podno
Dubova brda i kad su prije izlaska sunca krenuli preko zadnje crte, bio siguran