Page 28 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

njihovih ka-fiča i dućana ili oduzimanja boljih automobila po gradu "za
potrebe obrane", sve dok se jednu zoru nad gradom
Jebo sad hiljadu dinara
I. DIO
37
nisu pojavili avioni Jugoslovenskog ratnog vazduhoplov-stva. Jednome se orlu,
galebu, sokolu, po kojoj su se već ptičurini zvali ti mali avioni, zapalio motor i
u plamenoj se kugli srušio iza Zavale, točno dakle iza čuke na kojoj su sa
stingerima vrebali Papac i Čep, nakon čega nije bilo više nikoga tko bi barem
na trenutak posumnjao u sada ukupno tri recke u njihovoj blistavoj
protuzračnoj karijeri. Poslije dva dana Jugoslavenska se armija povukla s
položaja južno od Blagajevca, a legenda o Papcu i Čepu kružila je Gračaničkom
krajinom čak i nakon što su neki klinci tri mjeseca poslije na Babinoj sisi našli
jedan plitko zakopani i neispaljeni stinger.
Takva je slava pratila Papca i Čepa onoga dana kad im je general Brekalo
rekao da u Žubor dolazi neki Turčin i da HOS postaje balijska vojska, te da -
ako su pravi Hrvati - moraju skinuti crne uniforme i obući odore 119. brigade
HVO-a. Takva ih je slava pratila i kad su nakon onoga sukoba Ludoga Kebe i
Čepa raspoređeni u Vod za posebne namjene, čuvene Crne pume, a pratit će ih
i kad im u Specijalni vod dovedu dvojicu novih: jednoga nisu poznavali, jer
nije bio iz grada, a drugi je bio onaj mali radioamater i kompjuteraš s Grgina
vijenca, Branko Rebac, kojega su svi zvali Pako, jer je kao mali svoje ime
Branko izgovarao Pako, sve dok ga stric Ljubo, logoped, nije naučio da kaže
Bako.
Taj je Pako, klinac tri godine mlađi od Papca i Čepa, postao poznat u gradu kad
je kao trinaestogodišnjak nestao iz roditeljske kuće i kad ga je cijeli grad tri
dana tražio. Bilo je to baš u one dane kad je Mujan zapalio Muzaferbe-govu
kulu u Strmodolu, pa poslije po gradu hvatao klince što su mu tamo jebavali
ženu, porazbijao "Carsku džadu", "Vrilo" i hotelski bar, te se potukao s
milicionerima, pa je čaršija već tražila glavu ludoga Mujana, koji je nećaka
doktora Repca navodno oteo, ritualno ubio vezanoga za ženu Žužu i potom
oboje bacio u zloglasnu Zufkinu jamu, znajući da se Zufkinoj jami ne približava
nitko tko se nije povampirisao i da ih tamo nikad neće tražiti.
Onda se u gradu pojavila Žuža s novim, ogromnim crnim naočalama, da bi se
na koncu odnekud stvorio i mali Pako, objasnivši da je s prijateljima igrao
Toma Sawyera i Huckleberrvja Finna i da je on bio Huckleberrv Finn.
Druga stvar po kojoj je taj Pako bio poznat bila je njegova pamet, jer osvajao je
školska i gradska prvenstva u matematici, a kod kuće sklapao kompjutere i
satelitske antene, zbog čega ga je mnogo godina poslije Profesor i rasporedio
među Crne pume, da im privede funkciji nekakav ruski sustav za vezu,
smješten u kamionu što ga je JNA ostavila u blagajevačkoj kasarni "27. juli".
Zamalo je tada taj Pako izbjegao poziv i završio u Americi, ali je imao neku
pizdariju, nekakvu prometnu nesreću zbog koje nije uspio pobjeći iz grada ili
tako nešto, pričao im je jednom tu priču, pa se tako dogodilo da je i njemu, baš
kao i Papcu i Čepu, jedna prometna nezgoda odredila životni put i ratnu
karijeru u 119. brigadi HVO-a.
Godinu dana kasnije taj, eto, Pako - prvak općine Blagaj evac u matematici,
štreber i dezerter, a uz to izgleda i polusrbin, jer jedini je u brigadi znao
pročitati ćirilična uputstva onog ruskog sustava - sada ovdje, ispod ceste za