Page 30 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara
P. 30

da će im se to dogoditi usred Strmodola - recimo, baš u Muzaferovim Kućama
                     - tako da se nemaju gdje povući, niti gdje bježati, nego će im biti da se sakriju i
                     mole dragog Alaha da ih vlastita vojska ne vidi prerušene u ustaše, jer će u
                     protivnom morati pucati na svoje, ili - još gore - od svojih izginuti.
                     Tako će, po svemu sudeći, i biti, jer vlastita ih je vojska vidjela u ustaškim
                     odorama, sada je potpuno jasno da
                     60
                     Jebo sad hiljadu dinara
                     su oni Omerovi inženjerci u Muzaferbegovoj kuli vidjeli šestoricu pripadnika
                     zloglasne 103. brigade HVO-a: što bi inače bježali od njih na staro srpsko
                     groblje? Kao što je Đou bilo jasno da nigdje drugdje nisu mogli biti nego na
                     tom starom groblju: s ceste, gdje ih je Hunta posljednji put vidio, u tu minutu-
                     dvije dok su se Morž i on popeli na toranj, Omerova šestorica nigdje na
                     širokom Strmodolu nisu mogla nestati osim na groblju, odmah ispod ceste,
                     preko puta Muzaferovih Kuća.
                     - Daj da ja vidim! - nestrpljivo Hunta dohvati dvogled iz Đoovih ruku.
                     - Nema ih, džaba ti je.
                     - Vidjeli su znači i oni nas.
                     - Ja. Vidjeli i sakrili se. Na groblje, sigurno.
                     - Vidjeli su nam uniforme garant! Ne mogu vjerovat, vidjeli su nas, jebem ti
                     sreću i srećine sreće sreću ti jebem!
                     -  Ej, ljudi - stvori se u tom trenutku kraj njih Jaser. - Nema ih njih onih na
                     cesti.
                     - Otkud ti sad? - skoči Đo iznenada iz svoje budističke poze i povuče Jasera na
                     kameni pod. -1 lezi dolje, koji ti je kurac, jesil ti normalan?
                     -  Šta je bilo, šta sad...?
                     - Otkud si ti ovdje došo, šta nisi tamo s Cigom i ostalima?
                     - Đe bolan?
                     - U kući tamo, jebem te glupa!
                     - Jok ja, ja bio pisat tamo.
                     -  I kuda si se popeo ovamo, nisi valjda vanjskim stepenicama?
                     - Nego kojim?
                     - A u pičku materinu budale, ljudi, ubit ću ga, ko ovcu ću ga ubit, očiju mi! -
                     opsuje Hunta.
                     I. DIO
                     61
                     -  Eto, ako i nisu bili sigurni ko smo, sad znaju jedan kroz jedan - uzdahne Đo. -
                     Nema teorije da te s groblja nisu vidjeli.
                     -  S groblja? - upita Jaser.
                     - Ja, s groblja, jebo ga ti, tamo su se sakrili sto posto.
                     - A što su se sakrili sebe?
                     - Jer su vidjeli ustašu u ustaškoj uniformi s ustaškom šahovnicom na
                     ramenima kako se u ustaškim čizmama lagano penje na Muzaferbegovu kulu
                     nakon što se ispišo ustaškim kurcem, eto zašto su se sakrili, kretenu jedan...
                     ustaški! - izgubio je živce Đo.
                     - Čekaj - prekine ga Hunta - a šta ako su...?
                     -  Šta ako su šta?
                     - Šta ako su u selu? Mi stalno gledamo u groblje, a oni su isto tako mogli samo
                     preko puta ceste, u donje selo. Šta im je to, možda pedeset metara dalje?
   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35