Page 31 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara
P. 31
- Sumnjam - nije Đo spuštao dvogled. - Sklonili su se s ceste zato što su vidjeli
ustaše, a ako su vidjeli ustaše, onda se sigurno neće skrivat u selu đe su ih i
vidjeli.
- Ništa ja razumio nisam - okrene se Jaser prema Hunti.
- Ništa... - reče Hunta. - Uglavnom, nisu u selu.
- Kako zna?
- Kaže da su se sakrili jer su vidjeli tebe, a ako su te vidjeli, neće bježat u selo,
jer su te u selu i vidjeli.
- E jebi me mene ako sam i tebe te razumio išta! Nitko zapravo ne zna kako je i
kad počelo to s Jasero-
vim osobnim zamjenicama. Njegova majka Haj rij a, kako bi se to pristojno, ali
i najtočnije reklo, jednostavna žena iz sela Zubor, dugo nije ni primjećivala
ništa neobično u govoru svoga sina jedinca. Prvi ju je na njegove govorne
mane upozorio učitelj Sreten Joksimović iz Blagajevca, dobar čovjek i Jaserov
drugi otac, koji nije samo poklanjao
62
Jebo sad hiljadu dinara
posebnu pažnju malome u školi i školskom dvorištu, već je funkciju Jaserova
drugog oca obavljao i u majčinu krevetu, polupraznom još otkako je Jaserov
prvi otac Amir Cabo otišao u Njemačku raditi kao vozač kamiona i tamo, kako
veli Haj rij a, "oženio neku kujvu što je u Fjankfujtu kupio za majku, da kuha i
peje". "Što da mu za rahmetli majku kuva, pobogu Hajrija?", zajebavali bi je
Zuborčani^ a ona bi vikala: "Za majku, za majku, za novac... kupio je za jednu
njemačku majku!"
Sreten je tako Jasera svojim automobilom vodio u Blagaj evac kod poznatog
logopeda dr. Ljube Repca i vraćao ga poslije u Zubor. Sretenova žena Saveta,
doktorica u bla-gajevačkom Domu zdravlja, jako je voljela malog Jasera, koji se
tada još zvao svojim pravim imenom Ćamil Cabo, i uskoro ga je i sama vodila
na vježbe u kolege logopeda Repca.
Doktorica Saveta, naravno, nije imala pojma da njen Sreten s posla u
područnoj školi u Zubom svaki dan kasni zbog toga što odrađuje nastavničko
vijeće i literarnu sekciju u krevetu Camilove majke, priproste Hajrije. A nije
Savetu, istinabog, nešto bila i briga: ni Sreten, naime, nije imao pojma da
logopedske vježbe ne traju dva sata, već sat i pol i da se onih trideset minuta
mali Camil u čekaonici igra plastičnom lutkom s prikazom unutarnjih organa,
dok posebne vježbe u svojoj ordinaciji dr. Rebac odrađuje sa Sretenovom
ženom S avet om.
To s logopedom i nije išlo tako loše: mali se Camil Cabo uza sve to riješio mane
da riječi što završavaju i počinju samoglasnikom spaja slovom "k" - "kamidža-
Kasime-kidi-ku-kujac", govorio bi mališan amidži Asimu kad bi ga ovaj
naljutio - to je, što jest jest, doktor Rebac obavio savršeno. Samo što je amidža
Asim za cijelu obitelj ostao ami-dža Kasim. Dvije pak preostale Camilove
govorne mane
M
- onu prilično uobičajenu, da nije znao pravilno i/) "1" i "r", te onu zaista
rijetku i neobičnu, da u govoru istodobno koristi oba oblika osobnih
zamjenica - doktor Ljubo Rebac nije stigao izliječiti.
Postoji o tome i legenda koja kaže da se jednom prilikom učitelj Sreten gadno
posvađao sa ženom i uzeo malog Čamila za ruku da ga vodi kući u Zubor, da