Page 56 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

široka i pusta kao Su dok se Cumur graciozno poput leoparda bacio na svoju,
lijevu stranu. U jednom djeliću sekunde Cumur je osjetio kako je u zraku sav
obamro gledajući loptu u suprotnom kutu gola, u drugom je djeliću sekunde
osjetio kako mu iz leopardova krzna rastu magareće uši, dok je u trećem
osjetio samo strašan, oštar bol u lijevoj sljepoočnici. Onda više nije osjećao
ništa.
Tjednima kasnije, sve dok bude nosio zavoje na glavi, zajebavat će Cumura tko
stigne, ali nitko osim njega i Bo-goljuba Knezovića nikad neće znati da bliže
lijevoj stativi on nije stao zato što je bio dezorijentiran: zato je, najzad,
Palašekova tajna i bila tajnom. Je li, međutim, veliki češki vratar bio patuljak ili
su golovi onda bili širi, nije više ni bilo važno: tajna obrane penala očito nije
predvidjela mogućnost da za golmana leopardova skoka, kakav je bio Ćumur,
bliža stativa može biti preblizu.
O tom veličanstvenom letu i tupom udarcu Ćumuro-ve glave o bijelu gredu,
kad se cijeli stadion smrznuo od užasa umjesto da slavi izjednačujući gol
"Ustaničkog", još se dugo pričalo. I Cigo ga je, jasno, do boli zajebavao, i još bi
ga mnogo duže i mnogo nemilosrdnije zajebavao samo kad bi znao da je
Ćumur upadljivo u stranu stao namjerno i da Života Evremović nije dao gol
zato što je Ćumur pogriješio, već zato što je Života glup i nije shvatio da ga ko-
viljački vratar upravo navlači da puca u prazan dio gola.
Željko Buza i njegov trener nisu, naravno, nikad više spominjali Palašekovu
tajnu. Bogoljub je poslije s mlađim sinom pobjegao u Blagajevac i odavno
zaboravio penal zbog kojega su u Krvopolju izgubili zonsko prvenstvo, ali
Ćumur ga se prisjećao dosta često: svaki put kad bi se iznervirao ili našao u
stresnoj situaciji, i kad bi mu lijeva
110
Jebo sad hiljadu dinara
I. DIO
III
sljepoočnica počela pulsirati kao membrane na zvučnicima u Domu milicije, a
mozak prijetio da će eksplodirati i grunuti kroz onaj ožiljak lijevo od oka, na
mjestu gdje su mu u krvopoljskoj Hitnoj pomoći zakrpali glavu s dvanaest
šavova.
Kao, recimo, sad - na vrhu Muzaferbegove kule, slušajući Đoa kako ih kune i
proklinje s dvogledom u rukama i Cigu kako jauče i valja se po kamenom
podu, baš kao onomad Života Evremović, dok kraj njega, baš kao tada korner-
zastavica kojom je mlatio Životu, leži Đoova bijela zastava.
I opet isto - pomisli - Cigo je skrivio penal, a on će morati da ga brani. Samo što
mu sada nisu trebali ni legendarni Palašek, ni veliki Koen, ni stari Knezović da
mu kažu na koju će mu stranu pucati. Zna on na koju će stranu zapucati, baš
kako ga je trener učio, točno ovdje gdje su ih i naveli da pucaju, na staru
begovu kulu. A pucat će sigurno, sve zbog Cige, pucat će i s groblja, i s Vilaje, i s
Popova sedla i sam Alah zna odakle će sve pucati na njih.
- Jednog dana ćemo glavu izgubit zbog Cige i njegova jebenog svraba -
iscijedio je kroz zube Morž spuštajući se u stubište, kao da Ćumur to nije znao
i sam.
Izgubit će glavu? Ionako ga je boljela tako neizdrživo da bi je sad, što je reko
Cigo, rado izgubio.
13.30 h