Page 58 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

jel ima tako nešto u Bibliji?
Družina na groblju iznenada je zašutjela.
- Robi, miče li se išta gore? - prekine tišinu Pako.
-Robi?
- Robi, bog ga jebo!!!
- Šta, šta? - trgne se Robi u stražarnici iza grma divljih ruža. - Šta je bilo?
- Pitam miče li se išta gore?
- Ništa - podigne Robi dvogled i nasloni ga na oveću pukotinu u zidu. - Gore su
još, na kuli, ali ne vidi se koliko ih je. A ima ih i u kuli, unutra, stavili su neke
daske na onaj prozor lijevo na spratu.
- Šta ćemo onda? Hoćemo čekat noć?
- Možemo mi čekat noć, al neće oni - reče Pako.
- Kako sad to znaš?
- A zašto bi oni to riskirali? Da su nas mislili pustit, ne hi pucali. A da su nas
mislili sjebat, ne bi čekali noć, nego hi nas pustili da se predamo i lijepo nas
onda poskidali. Me, ne... oni imaju neke druge planove s nama. Problem je to
što oni znaju da smo inferiorni, a ne znaju da je to zato sto smo i mi HVO i što
ne smijemo pucat po njima.
- Šta ti sad to znači?
- Kako si ti, majke ti, završio u Vukovaru tako glup, jeli?
- Nije meni to problem, nego kako smo mi završili s njim ovdje.
A nije ni to loša priča, to, naime, kako je Čep s Pa-pcem završio u Vukovaru, i
to kako se na koncu s njim našao u Vodu za posebne namjene, čuvenim Crnim
pumama. Nikad, naime, ne bi ta priča krenula tim putem i tko zna gdje bi Čep
sada bio da nije njegova pijanog ujaka Slavka. I svetoga Ante Padovanskog.
Ante Furudžija zvani Čep cijeli je život bio označen ograničenom pameću i
ograničenom visinom, ali vazda - ili
r
114
Jebo sad hiljadu dinara
II«
barem onih godina kad je to bilo važno - pošteđen okru-j tnih dječjih šala i
podrugljivih dobacivanja. Bilo je to zbog djeda Fiče Furudžije, hodajuče
brezovačke kulturno-povi-jesne znamenitosti, prostog i polupismenog
čovjeka koji nije znao zbrojiti dva i dva, ali je posjedovao neke mnogo
korisnije talente: nepogrešivo je osjećao podzemne vodene tokove i poput
životinja predosjećao potrese, jeo staklo i ugljen, a umio je i hodati na rukama,
govoriti unatrag ili razlikovati marke cigareta po dimu.
Fičo Furudžija, za kojega nikad pouzdano nije utvrđeno je li nadimak dobio po
imenu Filip, ili možda zbog svoga malog rasta, ili ipak zbog neizbježnog
narančastog fiće, došao je u Brezovaču nakon rata iz Necviječa. Zaposlio se u
rudniku i postao poznat kad je dva dana prije odlaska u penziju predosjetio
onaj potres u kojemu je kao jedina žrtva poginuo narodni heroj Velizar
Papačič Veljo, koji je bio došao svečano otvoriti novi ugljenokop. Starina Veljo,
koji je preživio i kraljevske i ustaške tamnice, i Sutjesku i Neretvu, i dva
ranjavanja, izgubio je na koncu glavu za govornicom u dvorištu "Brezovačkih
rudnika", kad se uslijed potresa otkačio čelični uskličnik s velikog rudarskog
pozdrava "Sretno!".
Potres je prošao samo s jednom žrtvom upravo zbog Fiče Furudžije, koji je