Page 60 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

majke u ludnici, ili kod oca u cirkusu!"
Umjesto u umobolnici ili cirkusu, Papac i Čep su, međutim, završili u Zagrebu,
stigavši s dvije torbe pune tople odjeće i hladne piletine, kao da su od onih
bučnih provincijalaca tamne puti koji koncem ljeta dolaze u metropolu na
studij, a ne borci koji odlaze u rat za hrvatsku slobodu i nezavisnost. Dva dana
su bančili po kafićima časteći nekakve opake tipove u maskirnim uniformama
što su im obećavali vezu za upis u HOS ili u Zbor narodne garde, kao da nude
vezu za upis na fakultet, i koji su nestali netragom kad su Papac i Čep ostali
bez novca.
Sa zadnjom lovom trećeg su dana svoje desne nadlaktice ukrasili prigodnim
tetovažama - Papac je dao iste-tovirati kukasti križ, a Čep svoga zaštitnika,
svetog Antu
* su
Padovanskog - te kupili autobusne karte za Osijek, ih zajedno s desetak nekih
Hercegovaca potrpali u autobus i doveli u Vukovar. Tamo su pet dana spavali
u jednoj školi prije nego što su Čep i Papac dobili nekakav stari engleski
kombi i specijalni zadatak u Dalmatinskoj ulici. Ostalo je povijest.
Dvojica vukovarskih heroja vratili su se u Bosnu mjesec i pol kasnije.
Pobijedili su čuvenja svojih predaka, ponosno blagajevačkim krčmama noseći
stijegove vlastite slave, ali - kao u omraženoj jugoslavenskoj himni - "jošte je
živio duh njihovih djedova".
Papac je tako otrpio histerični napad majke Slavojke kad je na sinovljevoj
nadlaktici nakon skidanja gipsa ugledala istetoviran kukasti križ - "križ što ti
je došao glave djedu, djedovoj braći i njegovoj majci, mojoj baki, javno
obješenoj u Gračanici, te ujaku Tvrtku koji je imao samo pet godina!" - nakon
čega je vukovarskom Rambu desna ruka vraćena u gips još dva tjedna. Nitko u
Blagajevcu nije tako ni primijetio kad se njegov kukasti križ - baš nekako u
doba kad je pao Vukovar, a Papac se prijavio u HOS -pretvorio u djetelinu s
četiri lista.
Ni Čep s tetovažom nije imao mnogo više sreće. Majstor iz zagrebačkog tattoo-
salona "Zlatni zmaj" svetoga je Antuna na njegovoj nadlaktici nacrtao, doduše,
po sličici koju Čep cijeli život nosi u džepu, dakle po svim kanonima
zapadnokršćanske ikonografije: svečeve crte lica možda i nije najbolje
pogodio, ali osebujna frizura s ćelom, Biblija u jednoj, a križ u drugoj ruci -
makar križ onako malo zakrivljen više podsjećao na kratku sablju nego na
raspelo - te veliki cvijet ljiljana, zaštitni znak svetoga Ante, nedvojbeno su
upućivali na popularnog padovanskog fratra. Ili barem dovoljno nedvojbeno
da se ljudi ne pitaju zašto je mali Furudžija istetovirao na ruci pukovnika
Fuada Ha-
118
Jebo sad hiljadu dinara
milovića, nekadašnjeg komandanta blagajevačke kasarne "27. juli", na koga je
Čepov svetac sličio kao da su pukovnik Hamilovič i sveti Ante braca blizanci iz
jedne od onih hercegovačkih obitelji u kojima se običavaloJjednoga sina
davatjji^f^
Tko je tada, međutim, mogao znati da će samo koji mjesec poslije umirovljeni
pukovnik Hamilović, veći Jugoslaven od druga Tita i veći komunist od Velizara
Papačića, otići na hadž u Meku i postati veći musliman od Muhameda, te sve
svoje iskustvo i znanje staviti na raspolaganje Armiji BiH, nakon čega će iz