Page 61 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

Sarajeva stići depeša da u Roviljači preuzme tamošnju muslimansku brigadu?
I ni po muke da je ostalo na tome, da još nekoliko mjeseci kasnije nekadašnji
saveznici, Hrvati i Bošnjaci, nisu zaratili kao najljući tisućljetni dušmani. I da
odjednom na desnoj nadlaktici vukovarskog heroja Antuna Furudžije Čepa
nije tako više bio sveti Ante Padovanski, nego zloglasni pukovnik Hamil,
zapovjednik 78. mudžahedinske brigade, sa svojom karakterističnom ćelom,
držeći u desnoj ruci zeleni Kur'an, a u lijevoj prijeteći jatagan i veliki cvijet
ljiljana - simbol Armije BiH.
Da nevolja bude veća, Čep je zajedno s Papcem u 119. brigadu HVO-a došao iz
HOS-a, u koji su se obojica bili uključili po povratku iz Vukovara. A
blagajevački je HOS među tamošnjim Hrvatima bio na lošem glasu, kao peta
kolona, muslimanska guja u njedrima, pogotovo otkako je u njihov kamp kraj
sela Žubor ravno iz zeničkog zatvora stigao poznati blagajevački kriminalac
Zlatko Šehović, nekadašnji nedodirljivi kralj Fabričkog naselja.
Na nagovor Krste Brekala, Papac i Čep su, samo dan prije nego što je taj Đo sa
svojim drumskim razbojnicima stigao u Žubor, napustili HOS i pridružili se
119. brigadi HVO-a. I ako se izuzmu povremena zadirkivanja i pro-
I. »to
nt
vokacije na kakve su nailazili svi bivši HOS-ovci, poput pozdravljanja s "Alahu
ekber!" ili "Selam alejkum", nisu Papac i Čep u 119. brigadi imali nikakvih
problema, jer uživali su oni veliki ugled zbog junaštva pokazanog u Vukovaru i
onoj presudnoj bitki za Blagaj evac.
Bilo je tako sve dok se rat s Bošnjacima nije rasplamsao Gračaničkom
krajinom, baš nekako pred početak ljeta, kad je vojska skinula debele
maskirne vjetrovke i obukla kratke rukave i kad je na Čepovoj goloj nadlaktici
Ludi Kebo vidio tetoviranog pukovnika Hamila. A nije bilo dvojbe da je to bio
Hamil, s onom svojom blistavom ćelom i kukom od nosa, pa još s jataganom i -
da ne bi bilo nikakve zabune - velikim bošnjačkim ljiljanom u ruci. I sve bi još
nekako i prošlo, ugasio bi Papac svojim vukovarskim autoritetom i tu iskricu,
samo da Ludoga Kebu, vjerskog fanatika što se nakon onih batina od Đoa neko
vrijeme čak bio i zaredio kod fra Kleme, Čep nije stao uvjeravati da je opaki
Turčin Hamil na njegovoj nadlaktici ni manje ni više nego - sveti Ante
Padovanski.
Naljutilo je to Ludoga Kebu i stvar bi bila gadno završila da nije intervenirao
sam bojnik Jasmin Guć Profesor, te Papca i Čepa prebacio u Crne pume, Vod za
specijalne namjene, da tamo pomognu svojim golemim ratnim iskustvom.
- E vidiš, dobra je to priča... - prošapta Čep, pa se okrene Zagoru i nastavi
glasnije. - A jel znaš ti, kad već pričaš o svecima i čudima, da nikad ja ovdje s
vama ne bi đubrio srpsko groblje da nije svetog Ante Padovanskog?
Reče to Čep i zavrne desni rukav maskirne košulje, pokazujući na nadlaktici
svoga sveca zaštitnika, naočita muškarca guste crne kose i raskošnih brčina.
- A ko ti je to, majke ti, poziro za svetog Antu, jel
Miso Kovač? - podjebavao je Vili. -1 šta će mu kalašnjikov u ruci? Čekaj, jel to
puca on iz kalašnjikova?
- Jebotekurac, meni taj njegov kalašnjikov izgleda ko buket cvijeća!
- To je priča - upade Papac. - To otkud Čepovom svetom Anti kalašnjikov.
- Ljudi, halo, ljudi] - začu se iznenada Vili. - Gore, na kulil Jel vidite i vi što i ja
vidim?