Page 149 - Yegnevy Zamyatin - Mi
P. 149
Ne sjećam se kako sam se našao dolje, u jednoj od javnih toaleta
kod stanice podzemne željeznice. Tamo, gore, sve je propadalo, ruši
la se najveća i najrazumnija civilizacija u povijesti, a ovdje — neči
jom ironijom — sve je ostalo kao prije, prekrasno. I pomisliti: sve je
to — osuđeno, sve će zarasti u travu, o svemu ovome — bit će samo
“mitovi”...
Jako sam zastenjao. I u isti taj tren osjećam — netko me nježno
miluje po ramenu.
Bio je to moj susjed, na sjedalu do mene. Čelo — ogromna ćela
va parabola, na čelu žuti, nečitki redovi bora. I ti su redovi o meni.
— Shvaćam vas — rekao je. — Ali ipak smirite se: nema po
trebe. Sve će se vratiti, neumitno će se vratiti. Važno je samo da svi
saznaju za moje otkriće. Vama prvom o tome govorim: izračunao
sam, beskonačnosti nema!
Divlje sam ga pogledao.
— Da, da, kažem vam: beskonačnosti nema. Ako je svijet
beskonačan — onda srednja gustoća materije u njemu mora biti ravna
nuli. A budući da ona nije nula — a to znamo — onda je svemir ko
2
načan, on je — oblika sfere i kvadrat svemirskog radijusa, y = sred
nje gustoće, pomnožen sa... Evo, ja samo moram izračunati brojni
koeficijent i tada... Shvaćate: sve je — konačno, sve je — jednos
tavno, sve je — izračunljivo; i tada ćemo filozofski pobijediti —
shvaćate? A vi, uvaženi, smetate meni da završim izračune, vi — vi
ćete...
Ne znam što me više potreslo: njegovo otkriće ili njegova čvrsti
na u tom apokaliptičkom trenutku: u njegovim rukama (to sam vidio
tek sad) bio je notes i logaritamske tablice. I shvatio sam: ako sve i
propadne, moja je dužnost (pred vama, moji nepoznati, dragi) —
ostaviti svoje bilješke u završenom obliku.
Zamolio sam ga papir — i tu sam napisao posljednje redove...
Htio sam već staviti točku — onako kako su drevni stavljali križ
nad jamama u koje su bacali mrtvace, ali odjednom olovka je zadrh
tala i ispala mi iz prstiju...
— Slušajte — drmao sam susjeda. — Ma slušajte, kad vam
kažem! Morate — morate mi odgovoriti: a tamo gdje se završava vaš
konačni svemir? Što je tamo — dalje?
Odgovoriti mi nije uspio: odozgo, po stepenicama — topot.
149