Page 150 - Yegnevy Zamyatin - Mi

Bilješka 40.

Koncept: ČINJENICE. ZVONO. SIGURAN SAM.

Dan. Vedro. Barometar 760. Zar sam ja, D-503, napisao ovih 220
stranica? Zar sam ja nekad osjećao — ili zamišljao da ovo osjećam?
Rukopis je — moj. I dalje — isti rukopis, ali — na sreću, samo
rukopis. Nikakve groznice, nikakvih besmislenih metafora, osjećaja:
samo činjenice. Zato što sam zdrav, savršeno, potpuno zdrav. Smi­
ješim se — ne mogu, a da se ne smiješim: iz glave su izvukli nekakav
iver, u glavi je lako, prazno. Točnije: nije prazno, ali nema ničega
stranog što bi smetalo osmijehu (osmijeh je — normalno stanje nor­
malnog čovjeka).
Činjenice su — takve. Tu večer moga su susjeda, koji je otkrio
konačnost svemira i mene i sve koji su bili s nama — odveli, jer
nismo imali potvrdu o Operaciji — i priveli u najbližu slušaonicu
(broj slušaonice mije — zbog nečeg — poznat: 112). Tu su nas veza­
li na stolove i podvrgnuli Velikoj Operaciji.
Drugi dan ja, D-503, javio sam se Dobrotvoru i ispričao mu sve
što mi je bilo poznato o neprijateljima sreće. Zašto mi se to ranije
moglo činiti teškim? Neshvatljivo. Jedino objašnjenje: moja prethod­
na bolest (duša).
Navečer tog istog dana — za istim stolom s Njim, s Dobrotvorom
— sjedio sam (prvi put) u slavnoj Plinskoj Sobi. Doveli su onu ženu.
U mojoj prisutnosti morala je dati svoj iskaz. Taje žena uporno šut­
jela i osmjehivala se. Primijetio sam da ima oštre i vrlo bijele zube i
da je to lijepo.
Zatim su je uveli pod Zvono. Njeno je lice postalo vrlo bijelo, a
kako ima vrlo tamne i velike oči — to je bilo jako lijepo. Kada su
ispod Zvona počeli izvlačiti zrak — ona je zabacila glavu, pritvorila
oči, stisnula usne — to me na nešto podsjetilo. Gledala me, čvrsto se
uhvativši za naslon naslonjača — gledala, dok joj se oči nisu sasvim
zatvorile. Tada su je izvukli, pomoću elektroda brzo osvijestili i opet
uveli pod Zvono. To se ponavljalo tri puta — a ona ipak nije rekla
niti riječ. Drugi, koji su privedeni zajedno s tom ženom pokazali su

150