Page 152 - Yegnevy Zamyatin - Mi

O književnosti, revoluciji i entropiji

— Reci mi posljednji broj, gornji, najveći.
— Ali to je besmisleno! Ako je broj brojeva beskrajan, koji je
onda posljednji?
— A kakvu bi ti posljednju revoluciju? Posljednje nema, revolu­
cije su beskrajne.
(Jevg. Zamjatin, roman Mi)

Upitamo li izravno: što je revolucija?
Odgovorit će luj-katorski: revolucija — to smo mi; odgovorit će
kalendarski: mjesec i datum; odgovorit će: po abecedi. Ako pak od
abecede prijeđemo na slogove, onda evo:
Dvije se mrtve, tamne zvijezde sudaraju s nečujnom zaglušnom
grmljavinom i pale novu zvijezdu: to je revolucija. Molekula napu­
šta svoju orbitu, prodire u susjedni atomski svemir, rađa se novi
kemijski element: to je revolucija. Lobačevski jednom knjigom raz­
bija zidove tisućugodišnjeg Euklidova svijeta kako bi otvorio put u
bezbrojne neeuklidovske prostore — to je revolucija.
Revolucija je svugdje, u svemu; ona je beskrajna, posljednje re­
volucije nema, nema posljednjeg broja. Socijalna je revolucija samo
jedna od bezbrojnih brojeva: zakon revolucije nije socijalan, nego je
neizmjerno veći — kozmički, univerzalni zakon — jednak zakonu
čuvanja energije, izrođavanja energije (entropije). Jednom će odre­
diti točnu formulu zakona revolucije. I u toj će formuli biti brojčane
veličine: nacije, klase, zvijezde — i knjige.

Purpuran je, vatren, smrtonosan zakon revolucije; ali ta je smrt —
radi začetka novog života, zvijezde. A hladan je, modar poput leda,
poput ledena međuplanetarnog beskraja — zakon entropije. Plamen
od purpurnog postaje ružičast, ujednačen, topao, ne smrtonosan već
komforan; sunce stari, postaje planetom, udobnom za ceste, dućane,

153