Page 153 - Yegnevy Zamyatin - Mi

postelje, prostitutke, zatvore: to je zakon. I da se ponovo mladošću
zapali planeta, treba je upaliti vatrom, treba je gurnuti s ravne ceste
evolucije: to je zakon.
Neka se plamen ohladi sutra, prekosutra (u knjizi Bitka dani su
jednaki godinama, stoljećima). Ali netko to mora vidjeti već danas i
već danas heretički govoriti o sutrašnjici. Heretici su jedini (gorki)
lijek od entropije ljudske misli.

Kada se plameno uzavrela sfera (u znanosti, religiji, socijalnom
životu, umjetnosti) hladi, vatrena se magma prekriva dogmom — tvr­
dom, okoštalom, nepokretnom korom. Dogmatizacija je u znanosti,
religiji, socijalnom životu, u umjetnosti — entropija misli; dogma-
tizirano više ne žeže, ono samo grije, ono je toplo, ono je hladnjika-
vo. Umjesto propovijedi na gori, ispod sunca što žeže, iznad uzdignu­
tih ruku i jecanja — dremljiva molitva u blagostanju opatije; umjesto
Galilejeva “A ipak se okreče” — mirni proračuni u toplom kabinetu
opservatorija. Na Galilejima epigoni polagano, polipski, koraljno
grade svoje: to je već put evolucije. Sve dok nova hereza ne digne u
zrak koru dogme i sve na njoj podignute najtrajnije, najkamenitije
zgrade.

Eksplozije nisu komotna stvar. I zbog toga one što ih podmeću,
heretike, pravedno uništavaju vatrom, sjekirom, riječju. Za svaku
današnjicu, za svaku evoluciju, za težak, spori, korisni, kreativni,
koraljski rad heretici su štetni: oni neproračunato, glupo uskaču iz
današnjice u sutrašnjicu, oni su romantici. Babeufu su 1797. prave­
dno odrubili glavu: on je uskočio u 1797. godinu, preskočivši stolje­
će i po. Pravedno sijeku glave heretičkoj književnosti koja dira u
dogme: ta je književnost štetna.
Ali je štetna književnost korisnija od korisne: zato što je antien-
tropijska, ona je sredstvo borbe sa zakrečenjem, sklerozom, korom,
mahovinom, smirenjem. Ona je utopijska, besmislena kao Babeuf
godine 1797: ona je u pravu kroz stotinu pedeset godina.

154