Page 40 - Yegnevy Zamyatin - Mi
P. 40
Odvojio sam se od Zemlje i poput samostalnog planeta mahnito
se vrteći poletio naniže, naniže — po nekakvoj neizračunatoj orbiti...
Ono što se dalje dogodilo mogu opisati samo približno, samo
pomoću više ili manje točnih analogija.
Prije mi to nekako nije padalo na pamet — ali to je upravo tako:
mi, na Zemlji, čitavo vrijeme hodamo nad ključalim, grimiznim
morem plamena, skrivenog tamo u utrobi Zemlje. Ali nikada o tome
ne mislimo. I evo, odjednom, kad bi tanka ljuska koja nam je pod
nogama postala staklena, odjednom bismo vidjeli...
Postao sam staklen. Vidio sam — unutar sebe, unutra.
Bila smo dvojica. Jedan — ja od prije. D-503, broj D-503, a
drugi... Prije je on samo pomalo pružao svoje dlakave šape iz ljuske,
a sada je izašao čitav, ljuska je pucala, sad će se evo razletjeti na
komadiće i... što tada?
Iz svih sila uhvatio sam se za slamku — za naslon naslonjača —
pitao sam, da bih čuo sam sebe — onog od prije:
— Gdje... gdje ste nabavili taj... taj otrov?
— Ah, eto. Jednostavno jedan medicinar, jedan od mojih...
— “Od mojih”? “Od mojih” — kojih?
I onaj drugi — odjednom je iskočio i zaurlao:
— Ja ne dozvoljavam! Ne želim da nitko osim mene. Ubit ću
svakoga tko... zato što ja vas —ja vas-------------
Vidio sam: dlakavim šapama grubo ju je uhvatio, razderao njenu
tanku svilu, zario zube — sjećam se točno: upravo zubima.
Više ne znam kako — I je iskliznula. I evo — oči skrivene tom
prokletom neprozirnom roletom — stajala je, naslonivši se leđima na
ormar i slušala me.
Sjećam se: bio sam na podu, grlio njene noge, ljubio koljena. I
molio: “Sada, odmah sada — ovu minutu...”
Oštri zubi — oštri podrugljivi trokut obrva. Ona se sagnula, šuteći
otkopčala moju pločicu.
— Da! Da, mila — mila — stao sam žurno bacati sa sebe junifu.
No I mi je —još uvijek šuteći prinijela do samih očiju sat na mojoj
pločici. Bilo je pet do 22:1/2.
Ohladio sam se. Znao sam što to znači — pojaviti se na ulici
poslije 22:1/2. Sve moje ludilo — odmah kao daje splasnulo. Ja sam
bio —ja. Bilo mi je jasno samo jedno: mrzim je, mrzim, mrzim!
40
