Page 35 - Yegnevy Zamyatin - Mi

Gore, pred Njim — crvena lica desetina ženskih numera, od
uzbuđenja poluotvorena usta, cvijeće koje njiše vjetar. 4
Po starom običaju — deset žena ukrašavalo je cvijećem još uvi­
jek od štrcanja krvi mokru junifu Dobrotvora. Veličanstvenim
korakom prvosvećenika On se polagano spušta dolje, polagano pro­
lazi kroz tribine — i ususret Njemu podignute su uvis bijele grane
ženskih ruku i jednomilijunska bura klicanja. I zatim opet takvo kli­
canje u čast skupa Čuvara, nevidljivo prisutnih negdje ovdje u našim
redovima. Tko zna: možda je upravo njih, Čuvare, predvidjela mašta
drevnih ljudi gradeći svoje nježno-strašne arkanđele, koji su od
rođenja pokraj svakog čovjeka.
Da, nešto od drevne religije, nešto pročišćavajuće kao oluja i bura
— bilo je u čitavoj svečanosti. Vi, koji ćete čitati ovo — jesu li vam
poznate ovakve minute? Žao mi vas je, ako ih ne poznajete...

Bilješka 10.

Koncept: PISMO. MEMBRANA. JA DLAKAV.

Jučerašnji je dan bio za mene baš kao onaj papir kroz koji kemičari
filtriraju svoje rastvore: sve su čestice odvagnute i sve suvišno osta­
je na tom papiru. Ujutro sam se spustio dolje potpuno destiliran,
prozračan.
Dolje, u predvorju, za stolićem, kontrolorka, pogledavala je na sat
i zapisivala brojeve onih koji ulaze. Njezino ime je IO... Uostalom,
bolje da ne napišem njezinu numeru jer se bojim da ne napišem o njoj
nešto loše. Iako, u biti, to je — vrlo uvažena starija žena. Jedino što
se na njoj meni ne sviđa je — što su joj se obrazi pomalo objesili —
kao riblje škrge (reklo bi se: pa što je tu loše?).
Škripnula je perom i vidio sam na stranici sebe:”D-503” i pored
— mrlja.

4 Naravno, iz Botaničkog Muzeja. Osobno ne vidim u cvijeću ništa lijepo — kao
i u svemu što pripada divljem svijetu, davno protjeranom iza Zelenog Zida. Lijepo je
samo razumno i lijepo: strojevi, cipele, formule, hrana i dr.