Page 69 - Yegnevy Zamyatin - Mi

S očajem vidim da umjesto skladne i stroge matematičke poeme u
čast Jedine Države meni ispada nekakav fantastičan, avanturistički
roman. Ah, kad bi u stvarnosti to bio samo roman, a ne moj život pre­
pun ikseva i V-l.
Uostalom — možda će se sve završiti dobro. Najvjerojatnije od
svega je da ste vi — nepoznati moji čitatelji — djeca u usporedbi s
nama (jer nas je odgojila Jedina Država — i dakle, dostigli smo
najviši mogući stupanj razvoja čovjeka). I kao djeca ćete — bez plača
progutati sve gorko što ču vam dati kada to bude brižljivo obloženo
gustim sirupom avantura...

NAVEČER:

Je li vam poznat onaj osjećaj: kada se aerom dižeš uvis po modroj
spirali, prozor je otvoren, u lice fijuče vjetar — Zemlje nema, o
Zemlji zaboravljaš, Zemlja je jednako tako daleka kao Saturn, Ju­
piter, Venera? Tako i ja sada živim, u lice — vihor, zaboravio sam
Zemlju, zaboravio sam milu, ružičastu O. Ali ipak, Zemlja postoji,
ranije ili kasnije — treba na nju sletjeti i ja samo zatvaram oči pred
tim danom na kojem u mojoj Seksualnoj Tablici piše njeno ime —
ime 0-90...
Večeras je daleka Zemlja podsjetila na sebe.
Da bih ispunio liječnikovu uputu (iskreno, iskreno želim ozdrav­
iti) — puna dva sata lutao sam po staklenim, pravocrtnim pustim
bulevarima. Svi su, u skladu s Tablicom bili u slušaonicama i samo
ja sam... To je bio u biti neprirodan prizor: zamislite ljudski prst,
odrezan od cjeline, od ruke — odvojen ljudski prst, kako poguren
poskakuje, trči po staklenom pločniku. Taj prst, to sam — ja. I
najčudnije, najneprirodnije od svega, što taj prst uopće ne želi biti na
ruci, ne želi biti s drugima: ili evo, ovako sam, ili... Pa da... nemam
više što skrivati: ili udvoje s njom — s onom, da se opet čitav preli­
jevam u nju kroz rame, kroz prepletene prste ruku...
Kući sam se vratio kad je sunce već zalazilo. Večernji ružičasti
pepeo — na staklu zidova, na zlatu vrha akumulatorskog tornja, na
glasovima i osmjesima numera koje su mi išle ususret. Zar nije
čudno: sve slabije sunčeve zrake padaju pod točno istim kutom kao i
one koje se razgorijevaju ujutro, a sve je — sasvim drugačije, dru­

69