Page 70 - Yegnevy Zamyatin - Mi

gačija je ta ružičastost — sada je vrlo tiha, tek pomalo gorka; a ujutro
je — opet glasna, pjenušava.
I evo dolje, u predvorju ispod gomile kuverti pokrivenih ružičas­
tim pepelom — IO, kontrolorka, izvukla je i predala mi pismo.
Ponavljam: to je — vrlo poštena žena, i uvjeren sam — gaji prema
meni najčistije osjećaje.
A ipak, svaki put kad vidim njezine obješene, na škrge nalik,
obraze — zbog nečega mi je neugodno.
Pružajući mi žilavom rukom pismo — uzdahnula je. Ali taj je
uzdah tek neznatno zanjihao zastor koji me odvajao od svijeta: bio
sam sav u potpunosti usmjeren na kuvertu koja je drhtala u mojoj
ruci, u kojoj je — nisam u to ni sumnjao — pismo od I.
Ovdje — drugi uzdah, toliko očit, podvučen s dvije crte, da sam
se odvojio od kuverte — i vidio: između škrga, kroz sramežljive role­
te spuštenih očiju — nježan, uvijen, zasljepljujući osmijeh. A zatim:
— Jađniče ... uzdah s tri crte i kimanje prema pismu, jedva prim­
jetno (sadržaj pisma ona je po službenoj dužnosti — naravno, znala).
— Ne, zbilja ja... A zašto?
— Ne, ne dragi moj: poznajem vas bolje nego vi sami. Već
odavno vas promatram — i vidim: potrebno je da vas kroz život
netko vodi za ruku, netko tko je već dugo godina proučavao život...
Osjećam: sav sam oblijepljen njezinim osmijehom — to je flaster
za rane koje će mi sada zadati ovo drhtavo pismo u mojim rukama. I
na kraju — kroz sramežljive rolete sasvim tiho:
— Razmislit ću dragi, razmislit ću. I budite mirni: ako osjetim u
sebi dosta snage--------- ne, ne, najprije još uvijek moram razmisliti...
Veliki Dobrotvore! Zar mi je suđeno... zar ona želi reći, da------------
U očima mi — treperenje, tisuće sinusoida, pismo poigrava.
Prilazim bliže svjetlosti, zidu. Tamo se gasi sunce i od tamo — na
mene, na tlo, na moje ruke, na pismo sve gušći tamno-ružičasti tužni
pepeo.
Kuverta je rastrgana — brže potpis — i rana — to nije I, nije I, to
je... O. I još jedna rana: na listiću niže, u desnom kutu — razlivena
mrlja — tu je kapnula... Ne trpim mrlje — svejedno: od crnila ili
od... bez obzira od čega. I znam — prije — bilo bi mi samo neugo­
dno, nelagodno očima — od te neugodne mrlje. Ali zašto sada ta

70