Page 76 - Yegnevy Zamyatin - Mi

— Pa? Brže... — grubo sam joj stisnuo ruku i crvene su joj mrlje
(sutra — modrice) na nadlanici, tamo gdje je bucmasta dječja borića.
To je — posljednje. Zatim — okrenut prekidač, misli se gase,
iskre — i ja preko ograde dolje...

Bilješka 20.

Koncept: PRAŽNJENJE. MATERIJAL IDEJA. NULTA LITICA.

Pražnjenje — to je najprikladnija definicija. Sada vidim da je to bilo
baš kao električno pražnjenje. Puls je mojih posljednjih dana posta­
jao sve suši, brži, napetiji — polovi sve bliži — suho pucketanje —
još milimetar: eksplozija, zatim — tišina.
U meni je sada vrlo tiho i prazno — kao u kući kada su svi otišli
i ležiš sam, bolestan, i jasno čuješ razgovijetno, metalno otkucavanje
misli.
Možda me je to “pražnjenje” izliječilo, napokon, od moje nes­
nosne “duše” — i ponovo sam postao kao svi mi. U krajnjem sluča­
ju, sada bez imalo boli u mislima vidim O na stepenicama Kocke,
vidim je pod Plinskim Zvonom. I ako tamo, u Operacijskom ona
navede moje ime — neka: u posljednji trenutak — pobožno ću i zah­
valno poljubiti kaznenu ruku Dobrotvora. Imam prema Jedinoj
Državi to pravo — da podnesem kaznu, i to pravo neću nikome pre­
pustiti. Nitko od nas, numera, ne treba, ne smije, odbiti to svoje jedi­
no — a time i najvrednije — pravo.
... Tiho, metalno-razgovijetno otkucavaju misli: nepoznati aero
odnosi me u modru visinu mojih voljenih apstrakcija. I vidim, kao
ovdje — u najčistijem, razrijeđenom zraku — s laganim treskom, kao
zračnica — puca moje rasuđivanje o “aktivnom pravu”. I jasno
vidim, daje to samo pomaljanje apsurdne predrasude drevnih — nji­
hove ideje o “pravu”.
Postoje glinene ideje — i postoje ideje — zauvijek isklesane od
zlata ili našeg dragocjenog stakla. I da bi odredili materijal od kojeg
je satkana ideja, na nju treba samo kapnuti jaku kiselinu. Jednu od tih

76