Page 78 - Yegnevy Zamyatin - Mi

matematički — misleći um jasno je: nula je to — sasvim druga, nova.
Pošli smo od nule desno — vratili smo se nuli s lijeve strane i zato:
umjesto plus nula — mi imamo minus nulu. Shvaćate?
Ova Nula čini mi se kao nekakva šutljiva, ogromna, uska, oštra,
kao nož, litica. U okrutnoj, dlakavoj tami, pritajivši disanje mi smo
se otisnuli od crne noćne strane Nulte Litice. Stoljećima smo mi,
Kolumbi, plovili, plovili, obišli smo svu Zemlju unaokolo i na kraju
— hura! Plotun — i svi na jarbole: pred nama je — drugi, dotle
nepoznati bok Nulte Litice, ozaren polarnim blistanjem Jedine
Države, plava santa, stotine sunaca, milijarde duga...
Nema veze što smo samo za debljinu noža udaljeni od druge crne
strane Nulte Litice. Nož — to je najtrajnije, najbesmrtnije, najgeni-
jalnije od svega što je izumio čovjek. Nož —je bio giljotina, nož je
— univerzalni način rješavanja svih uzlova i po oštrici noža vodi put
paradoksa — jedini dostojni put neustrašivog uma.

Bilješka 21.

Koncept: AUTORSKI DUG. LED SE NADIMA. NAJTEŽA
LJUBAV.

Jučer je bio njezin dan, a ona opet — nije došla, i opet od nje —
nejasna poruka koja ništa ne objašnjava. Ali miran sam, potpuno
miran. Ako ipak radim onako kako je određeno u bilješci, ako ipak
odnosim dežurnom njezin bon i zatim spustivši rolete sjedim u sobi
sam — to naravno nije zato što ja nemam snage da se oduprem nje­
nim željama. Smiješno! Ne, naravno. Jednostavno — odvojen roleta­
ma od svih flasterno-zacjeljujućih osmijeha mogu na miru pisati ove
stranice — to je prvo. I drugo: kod nje, kod I, bojim se izgubiti,
možda, jedini ključ koji može razotkriti sve nepoznanice (slučaj s
ormarom, moja privremena smrt i tako dalje). A riješiti ih — osjećam
se sad obveznim, jednostavno, kao autor ovih zapisa, ne govoreći
više o tome daje nepoznato organski neprijatelj čovjeka i homo sapi­
ens — samo je tada čovjek u punom značenju te riječi kada u njego­
voj gramatici više uopće nema upitnika, već samo uskličnici, zarezi i
točke.

78