Page 77 - Yegnevy Zamyatin - Mi

kiselina poznavali su i drevni: reductio ad finem. Čini se da se to kod
njih tako nazivalo; ali oni su se bojali tog otrova, oni su više voljeli
vidjeti makar kakvo, makar i glineno, makar i sićušno nebo negoli
modro ništavilo. Mi smo pak — hvala Dobrotvoru — odrasli i
igračke nam nisu potrebne.
Pa evo — ako kapnemo na ideju “prava”. Čak i kod drevnih —
najzreliji su znali: izvor prava je — sila, pravo je — funkcija sile. I
evo — dvije plitice na vagi: na jednoj — gram, na drugoj — tona, na
jednoj — “ja”, na drugoj — “mi”, Jedina Država. Zar nije jasno: pret­
postavljati da “ja” mogu imati nekakva “prava” u odnosu prema
državi, i misliti da gram može uravnotežiti tonu — to je potpuno jed­
nako. Dakle — raspodjela: toni — prava, a gramu — obveze; i jedi­
ni put od ništavila ka veličini: zaboraviti da si — gram i osjetiti sebe
milijuntim dijelom tone...
Vi, kršni, rumeni Venerijanci, vi nadimljeni, kao kovači, Uranci
— čujem u svojoj modroj tišini vaše gunđanje. No, shvatite ipak: sve
što je veliko — jednostavno je. I velik, nepokolebljiv i vječan ostat
će samo onaj moral koji je sagrađen na četiri pravila. To je —
posljednja mudrost, to je — vršak te piramide, na koju su se ljudi,
crveni od znoja, opirući se i hropteći, pentrali stoljećima. I s tog vrha
— tamo, na dnu, gdje poput sićušnih crva još gmiže nešto, što je
preživjelo u nama od divljine predaka — s tog vrha su jednaki. I pro­
tuzakonita majka — O, i ubojica, i taj bezumnik koji se drznuo ba­
citi stihom na Jedinu Državu; i jednaka je za njih presuda: prijevre­
mena smrt. Eto — isto to božansko pravosuđe o kakvom su maštali
ljudi iz kamenih kuća, osvijetljeni ružičastim naivnim zrakama jutra
povijesti: njihov “Bog” — je huljenje Svete Crkve — isto tako
kažnjavao kao i ubojstvo.
Vi, Uranci — surovi i crni, kao drevni Španjolci, koji su znali
mudro spaljivati na lomačama — šutite, čini mi se — slažete se sa
mnom. Ali čujem: ružičasti Venerijanci — tamo nešto o mučenju,
pogubljenjima, o povratku na barbarska vremena. Dragi moji: meni
je žao — niste sposobni razmišljati filozofsko-matematički.
Ljudska povijest ide prema vrhuncu u krugovima — kao aero.
Krugovi su različiti — zlatni, krvavi, ali su svi jednako razdijeljeni
na 360 stupnjeva. I evo od nule — naprijed: 10, 20, 200, 360 stup­
njeva — opet nula. Da, mi smo se vratili na nulu — da. Ali za moj,

77