Page 116 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

razočaranja? Ali ne, ona se smije, grli me, nikada je još nisam

vidjela, privija me uza se, ima velika prsa ispod crvene halje, naglo
diže ruku i rukavom prelazi preko lica. Na ovakav dan smijemo
raditi što god hoćemo.

Ispravljam se: u granicama.
Nama sučelice, na drugoj klupi, jedna se žena moli, sklopljenih

očiju, s rukama do usta. A možda se i ne moli. Možda grize nokte na
palcima. Možda se pokušava smiriti. Treća se žena već smirila, sjedi

skrštenih ruku, smješka se. Sirena tuli i tuli. Nekada je to bio zvuk
smrti, hitne pomoći ili vatrogasnih kola. Možda će i danas biti zvuk

smrti. Ubrzo ćemo doznati. što li će Warrenova danas roditi? Čedo,
kako se svi nadamo? Ili nešto drugo, Nečedo, nešto sitno i
deformirano, s pasjom njuškom ili s dva tijela, ili s rupom u srcu ili

bez ruku ili s plivaćim opnama među ručnim i nožnim prstima? Tko
to zna. Nekada su znali, zahvaljujući aparatima, ali danas je to

protuzakonito. Osim toga, kakve li koristi da i zna ? Ne smije
pobaciti; kakvo bilo da bilo, mora ga iznijeti do kraja.

Izgledi su jedan naprama četiri, to smo naučile još u Centru.
Zrak se nekada prepunio nezdravim kemijskim spojevima,

zračenjem, voda je vrvjela otrovnim molekulama, potrebne su
mnoge godine da se sve to pročisti, a u međuvremenu ti se razmile
po tijelu, uvlače se u masne stanice. Tko zna, možda ti je zagađeno i

tijelo, prljavo poput morske obale zagađene naftom, što je sigurna
smrt za primorske ptice i nerođenu djecu. Možda bi i lešinar uginuo

kad bi te pojeo. Možda svijetliš u tami kao staromodni sat što kucka
kao kuc-kar, kukac koji zakopava strvinu.
Katkada ne mogu razmišljati o sebi, o svom tijelu, a da ne vidim

kostur: takvom me valjda vidi elektron. Kao kolijevku života
napravljenu od kostiju; a unutra opasnosti, izobličeni proteini,

ružni kristali nazubljeni kao staklo. žene su uzimale lijekove, pilule,
muškarci prskali drveće, krave jele travu, sve to supersranje

slijevalo se u rijeke. Da ne spominjemo eksplozije nuklearnih
centrala, duž rasjeda San Andreas, za vrijeme potresa, nije ih ni