Page 117 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča
P. 117

svetac  spasio,  pa  mutantni  soj  uzročnika  sifilisa  kojemu  nikakva

             plijesan nije mogla ništa. Neke su to radile same, podvezivale grliće
             katgutom  ili  ih  palile  kojekakvim  kemikalijama.  Kako  su  mogle,
             govorila je Tetka Lydia kršeći ruke, oh, kako su samo mogle tako

             nešto učiniti? Jezabele! Kako li su samo prezrele darove Božje!
                  Izlažete se opasnosti, govorila je Tetka Lydia, ali vi ste udarne

             jedinice, vi ćete kao prethodnica umarširati na opasni teritorij. Što
             veća opasnost, to veća slava. Sklopila bi ruke, sva blažena zbog naše

             lažne  hrabrosti.  Buljile  smo  u  klupe.  Nimalo  ugodna  pomisao  da
             sve to moraš pretrpjeti i roditi nešto osuđeno na propast. Nismo

             točno znale što se događa s neprihvaćenim bebama, s onima što bi
             ih proglasili Nečedima. No, znale smo da su ih nekamo uklanjali,
             brzo.



                                                           * * *

                  Uzroka je bilo više, govori Tetka Lydia. Stoji u prednjem dijelu

             učionice u sivožutoj haljini s pokazivačem u ruci. Ispred ploče, gdje
             je  nekada  vjerojatno  visjela  zemljopisna  karta,  sada  visi  dijagram

             koji pokazuje broj poroda na tisuću, kroz godine i godine: opasan
             pad, ispod nulte linije prirasta, pa još niže i niže.
                  Naravno, neke žene su vjerovale da budućnosti neće biti, mislile

             su da će svijet eksplodirati. To im je bio izgovor, kaže Tetka Lydia.
             Govorile su da je rađanje besmisleno. Nosnice Tetke Lydie se stežu:

             kakve li pokvarenosti. Te su žene bile lijene, reče. Drolje.
                  Na  gornjem  dijelu  klupe  u  drvu  su  urezani  nečiji  inicijali  i

             godine. Ponegdje su po dvije skupine inicijala povezane riječju voli.
             J.H. voli B.P. 1954. O.R. voli L.T. Nalikuju mi na natpise što sam ih

             znala viđati na kamenim stijenama u pećinama, urezane ili ispisane
             smjesom čađe i životinjske masti. Čine mi se nevjerojatno starima.
             Gornji dio klupe je od svijetla drveta; nagnut je, a zdesna je naslon

             za  ruku  da  ima  oslonac  kad  pišeš  na  papiru,  perom.  U  klupi  ste
             mogli držati teke, knjige. Ti običaji iz prijašnjih vremena čine mi se

             rasipničkima, gotovo dekadentnima; nemoralnima, poput orgija iz
   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122