Page 120 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

A pošto ode: Kurvice, sve bez razlike, ali ne smijemo biti

izbirljive. Uzmi ono što ti daju, zar ne, ženske? Tako kaže
Zapovjednikova Supruga, »moja« Supruga.
O, ali ti doista imaš sreću. Eto, neke baš nisu ni čiste. I neće

vam se ni nasmiješiti, samo kunjaju u svojim sobama, ne peru
kosu, kakav smrad. Moram natjerati Marthe da to čine, da ih

uguraju u kadu i ne daju im van, praktički ih čak moraš mititi da
se okupaju, pa i zaprijetiti im.

Sa svojom sam morala biti stroga, a sada slabo jede; a što se
onoga tiče, ni traga, premda smo toliko pazili. Ali tvoja, možeš se

njome ponositi. Pa sada svaki dan očekuješ, o, sigurno si vrlo
uzbuđena, velika je kao ormar. Znam da jedva čekaš.
Još čaja? Skromna promjena teme.

Znam sve što se događa.
A Janine, gore u svojoj sobi, što ona radi? Sjedi i još osjeća šećer

u ustima, oblizuje usne. Zuri kroz prozor. Udiše i izdiše. Gladi
nabrekle grudi. Ni o čemu ne razmišlja.