Page 15 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča
P. 15
bismo sjedile za Ritinim kuhinjskim stolom, koji nije Ritin kao što
ni moj stol nije moj, i razgovarale ošakutnim i kroničnim bolovima,
bolestima, stopalima, leđima, o svim vrstama neprilika u koje mogu
zapasti naša tijela poput neposlušne djece. Kimale bismo jedna
drugoj, kao da time dajemo interpunkciju glasovima, kao da
signaliziramo, da, sve nam je to poznato. Razmijenile bismo lijekove
i nastojale jedna drugu nadmašiti u nabrajanju tjelesnih tegoba;
tiho bismo se žalile prigušenim glasovima u molu i tugaljivo poput
golubova na žljebovima pod strehom. Znam što misliš, rekle bismo.
Ili izgovarale neobičan izraz što ga još ponekad čujete od starijih
ljudi: Čujem odakle dolaziš, kao da je sam glas putnik koji dolazi iz
daleka kraja. Što bi i bio, što i jest.
Kako li sam nekada prezirala takav razgovor. Sada čeznem za
njim. Barem je bio razgovor. Nekakva razmjena.
Ili bismo ogovarale. Marthe znaju situaciju, međusobno
razgovaraju prenoseći neslužbene novosti od kuće do kuće. Poput
mene prisluškuju pred vratima, nesumnjivo, i vide stvari kad i
odvrate pogled. Katkada bih ih pri tom čula, uhvatila djeliće njihova
privatnog razgovora. Mrtvorođenče. Ili, Probola ju je šivaćom
iglom, ravno u trbuh. Zacijelo ju je izjedala ljubomora. Ili,
naslađujući se, Upotrijebila je sredstvo za čišćenje zahoda.
Bogovski je djelovalo, premda bi čovjek pomislio da je morao
osjetiti što pije. Zacijelo je bio strašno pijan; međutim, ipak su je
otkrili.
Ili bih pomogla Riti da umijesi kruh, uranjajući ruke u tu blagu,
postojanu toplinu, toliko nalik na ljudsko meso. Žudim za dodirom
nečeg što nije tkanina ili drvo. Žudim za činom dodira.
No, kad bih i pitala Ritu, kad bih i prekršila pravila doličnosti do
te mjere, ona mi ne bi dopustila. Previše bi se bojala. Marthe ne
smiju fraternizirati s nama.
Fraternizirati znači postupati bratski. Luke mi je to rekao.
Kazao je da nema odgovarajuće riječi koja bi značila postupati
sestrinski. Morala bi glasiti sororizirati, rekao je. Prema