Page 18 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

Možda stoga da bi se Supruge neprekidno nečim bavile, da bi se u

njima pobudio osjećaj kako nečemu služe. Ipak, zavidim
Zapovjednikovoj Supruzi na pletenju. Godi imati male ciljeve koji se
lako postižu.

Na čemu ona zavidi meni?
Ne obraća mi se ako to može izbjeći. Ja sam za nju prijekor, ali i

potreba.

* * *

Suočile smo se prvi put prije pet tjedana kad su me premjestili
ovamo. Čuvar s prijašnjeg rasporeda doveo me pred ulazna vrata.

Prvih dana dopušteno nam je da se služimo ulaznim vratima, ali
poslije se moramo koristiti stražnjima. Situacija se još nije sredila,

prerano je, nitko još ne zna naš pravi status. Poslije nekog vremena
bit će za sve ili prednja ili stražnja vrata.
Tetka Lydia kaže da agitira za prednja. Vi obavljate časnu

službu, rekla je.
Čuvar je pozvonio umjesto mene, ali prije no što je netko mogao

čuti i dotrčati da se javi, vrata su se otvorila prema unutra. Zacijelo
je čekala iz njih. Očekivala sam Marthu, ali je umjesto nje na
vratima stajala ona, nedvojbeno, u dugoj blijedoplavoj haljini.

Znači, ti si nova, rekla je. Nije se pomaknula da me propusti u
kuću, samo je stajala u veži zakrčivši ulaz. Htjela je da osjetim kako

ne mogu ući u kuću sve dok mi ne dopusti. Danas svi strašno paze
na takva prava.

Da, rekla sam.
Ostavite je na verandi. Rekla je to Čuvaru koji je nosio moju

torbu. Torba od crvene plastike nije bila velika. Imala sam još jedan
kovčeg sa zimskim kaputom i toplijim haljinama, ali je on trebao
stići poslije.

Čuvar je spustio torbu i salutirao. Zatim sam čula iza leđa
njegove korake kako se udaljuju puteljkom i škljocaj vrata na ogradi

s prednje strane i osjetila kao da se zaštitnička ruka povukla. Prag