Page 226 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

Ah, da, rekao je. Čitao sam časopise, to su propagirali, zar ne?

Ali, pogledaj statističke podatke, draga moja. Zar se doista
isplatilo zaljubiti se? I dogovoreni brakovi su uvijek bili dobri, ako
ne i bolji.

* * *

Ljubav, govorila je Tetka Lydia s gađenjem. Nemojte da vas u

tome uhvatim. Neću ovdje nikakvog romantičnog ljubakanja,
djevojke. Prijetila nam je prstom. Stvar nije u ljubavi.

* * *

Te su godine bile samo anomalija, u povijesnom smislu, rekao

je Zapovjednik. Čista slučajnost. Mi smo samo sve ponovno
uskladili s normama prirode.

* * *

Ženske Vjerovagancije obično su namijenjene skupnim
vjenčanjima, kao i ova. Na muškima se slave vojne pobjede. To su

stvari u kojima bismo uglavnom trebali uživati. Doduše, ponekad
su Vjerovagancije posvećene redovnicama koje se javno odriču

svojih vjerovanja. To se uglavnom događalo prije, dok su ih još
hvatali, premda i danas znaju otkriti pokoju, iskopati je iz

podzemlja, gdje se kriju kao krtice. I nalikuju na krtice: slabo vide,
omamljene prejakim svjetlom. Starije odmah otpremaju u Kolonije,

mlađe i plodne pokušavaju obratiti, i kad uspiju, dolazimo sve
ovamo i promatramo kako se obredno odriču celibata, žrtvuju ga za
opće dobro. One kleče, Zapovjednik izriče molitvu, a zatim primaju

crveni veo; kao i sve mi. No, ne mogu postati Supruge; još ih
smatraju suviše opasnima za takav moćni položaj. Odišu

tajnovitošću i egzotičnošću, usprkos ribanju i masnicama na
stopalima i vremenu provedenom u samici. Uvijek imaju te

masnice, bez toga ne ide, kako se priča: ne popuštaju tako lako.
Mnoge čak biraju Kolonije. Ne volimo kad nam dodijele jednu od