Page 227 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

njih za partnericu u kupovini. Slomljene su, više od nas ostalih; s

njima nam je nelagodno.

* * *

Majke su smjestile djevojke pod bijelim velom i vratile se na
svoja mjesta. Neke plaču, tapšu jedna drugu i drže se za ruke,
upadljivo se služe maramicama. Zapovjednik nastavlja službu:

»Hoću da se žene pristojno oblače« kaže on »da se kite stidom i
čednošću, ne pletenicama, ni zlatom ni biserima ili skupocjenim

haljinama; već djelima ljubavi, kako i dolikuje ženama koje
ispovijedaju vjeru.«

»Žena neka uči u skrovitosti sa svom podložnosti.« Pritom nas
gleda. »Svom« ponavlja.

»Ne dopuštam ženi da poučava niti da vrši vlast nad mužem;
štoviše, neka ostane u skrovitosti! Uistinu, najprije je bio stvoren
Adam, onda Eva. Osim toga, Adam nije zaveden, već je žena, pošto

je zavedena, upala u grijeh. Ali će se ona spasiti rađanjem ako
ustraje s čednošću u vjeri, ljubavi i posvećenju.«

Spasiti rađanjem, razmišljam. A što nas je trebalo spasiti prije, u
ono doba?
»Neka to govori Suprugama« mrmlja Glenova »kad se razulare

od serija.« Očito cilja na dio o čednosti. Sad možemo slobodnije
razgovarati, Zapovjednik je obavio glavni dio obreda i sada

razmjenjuju prstenje, dižu vela. Uaa, vičem u sebi. Samo gledajte,
već je prekasno. Anđeli će steći pravo na Sluškinje, poslije,

pogotovu ako njihove nove Supruge ne budu produktivne. Ali, vi
se, djevojke, više ne možete izvući. Dobile ste ono što vidite, i

gotovo. Doduše, od vas se ne očekuje da ih volite. I same ćete to
ubrzo ustanoviti. Samo šutke obavite svoju dužnost. Ako vas muče
sumnje, kad ležite nauznak, možete zuriti u strop. Tko zna što ćete

gore vidjeti, možda? Pogrebne vijence i anđele, konstelacije
prašine, zvjezdane ili neke druge, zagonetne spletove što su ih

ostavili Pauci. Nešto uvijek zaokuplja radoznali um.