Page 247 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča
P. 247

Odjevena je nemoguće, u nekakvu haljinu od crnog satena koji

             je  nekada  bio  sjajan,  očito  iznošenu.  Haljina  nema  naramenica,
             iznutra je učvršćena žicama koje bi joj trebale nadići dojke, ali Moiri
             ne pristaje, prevelika je, pa joj jedna dojka stoji, a druga visi. Ona

             rastreseno  povlači  rub  haljine  ne  bi  li  je  podigla.  Straga  je
             pričvršćen  komad  vate.  Vidim  ga  kad  se  napola  okrene;  izgleda

             poput higijenskog uloška koji se raspuknuo kao kokica. Shvaćam
             da bi to trebao biti rep. Na glavu su joj pričvr ćena dva uha, zečja ili

             jelenja, teško je reći; jedno uho više nije kruto ili je iz njega ispala
             žica, pa se napola objesilo. Oko vrata ima crnu leptir-kravatu, na

             nogama crne mrežaste čarape i cipele visokih potpetica. Oduvijek je
             mrzila visoke pete.
                  Cijeli  kostim,  prastar  i  bizaran,  podsjeća  me  na  nešto  iz

             prošlosti,  ali  ne  mogu  se  sjetiti  na  što.  Na  kazališnu  predstavu,
             muzičku komediju? Na djevojke u zečjem kostimu za Uskrs. Zašto

             bi one bile ovdje važne, zašto zečice moraju biti seksualno privlačne
             muškarcima?  Kako  taj  prljavi  i  olinjali  kostim  može  bilo  koga

             privući?
                  Moira puši. Povlači dim, predaje cigaretu ženi slijeva u crvenim

             šljokicama, s dugim šiljastim repom i srebrnim rogovima; đavolja
             odjeća.  Prekrižila  je  ruke  pod  ožičenim  dojkama.  Stoji  na  jednoj
             nozi,  pa  na  drugoj,  valjda  je  bole  noge;  kičma  joj  se  malo  povija.

             Pogled joj nezainteresirano luta. Prizor joj je očito poznat.
                  Hoću da me pogleda, da me vidi, ali njezine oči klize preko mene

             kao da sam palma, ili stolica. Ona se svakako mora okrenuti, toliko
             to  želim,  mora  me  pogledati  prije  no  što  joj  pristupi  jedan  od
             muškaraca,  prije  no  što  nestane.  Druga  žena  do  nje,  plavuša  u

             noćnom haljetku s jeftinim krznenim ukrasom, već je dodijeljena,
             pa  je  ušla  u  stakleno  dizalo,  uzašla  i  nestala  s  vidika.  Moira

             ponovno  okreće  glavu,  možda  ispituje  moguće  mušterije.
             Vjerojatno  joj  je  teško  stajati  i  čekati  kao  zanemarena

             srednjoškolka na plesu. Ovaj put pogled joj zapinje na meni. Vidi
             me. Prepametna je da bi reagirala.
   242   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252