Page 252 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

provesti zajedno još jednu pauzu. Trudila sam se da Moirinu priču

ispričam njenim riječima, da je i time održim na životu.

* * *

»Onu staru vješticu, Tetku Elizabeth, ostavila sam svezanu,
poput božičnog purana, iza kotla. Htjela sam je ubiti, stvarno sam
htjela, ali mi je danas drago što nisam, jer bi mi se situacija prilično

pogoršala. Nisam mogla vjerovati da je tako lako izići iz Centra.
Jednostavno sam išetala kroz vrata u onoj smeđoj odjeći. Samo sam

hodala, kao da znam kamo idem, sve dok nisam izgubila Centar iz
vida. Nisam imala nikakav superplan; ništa nije bilo organizirano,

kako su mislili, a kad su pokušavali nešto iz mene izvući, masu toga
sam izmislila. Tko ne bi, kad ti postave elektrode i ostalo. Baš te

briga što govoriš.«
»Isprsila sam se, izbacila bradu i produžila, mozgajući o tome
što da napravim sljedeće. Kad su rasturili štampu, pobrali su

mnogo žena koje sam poznavala, a vjerojatno su, razmišljala sam,
nakon toga pohvatali i ostale. Sigurna sam da su imali popis. Bile

smo lude kad smo mislile da se stvari mogu razvijati onako kako
smo zamislile, pa i u ilegali, pa i onda kad smo se preselile u
podrume nekih ljudi i u tajne prostorije. Stoga sam znala da je bolje

ne zalaziti u te kuće.«
»Znala sam otprilike gdje se nalazim, premda sam hodala

ulicom u kojoj, kako mi se činilo, još nikad nisam bila. Po suncu
sam odredila sjever. Ipak mi je izviđačko društvo koristilo. Odlučila

sam poći tim smjerom, pokušati pronaći knjižnicu ili mali trg na
kojem su se nekada okupljali studenti, ih nešto drugo u blizini.

Tada bih svakako znala gdje sam. Osim toga, smatrala sam da bi
bilo bolje ostati u središtu grada, gdje se uglavnom sve odvijalo,
umjesto da bježim na periferiju. Izgledala bih uvjerljivije.«

»Dok smo bile u Centru, postavili su još nekoliko kontrolnih
stanica, bilo ih je posvuda. Na prvoj sam se živa ukenjala. Iznenada

sam naletjela na nju, iza jednog ugla. Znala sam da ne bi bilo dobro