Page 255 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča
P. 255

prednosti - tako je bilo bolje ako su te uhvatili - ali i mana: kad bi,

             na primjer, provalili jednu stanicu, cijeli bi se lanac prekinuo sve
             dok se ne uspostavi veza s nekim od kurira koji bi se pobrinuo za
             drugu  rutu.  Ipak,  bili  su  bolje  organizirani  no  što  sam  očekivala.

             Infiltrirali su se u nekoliko korisnih ustanova; na primjer, u poštu.
             Imali su ondje vozača onih zgodnih i praktičnih kamioneta. Tako

             sam  u  poštanskoj  vreći  prešla  preko  mosta  i  stigla  u  sam  Centar
             grada.  Sada  ti  mogu  reći,  jer  su  ga  uhvatili,  ubrzo  poslije  toga.

             Završio je na Zidu. Takve se stvari pročuju; ovdje toliko toga čuješ
             da se iznenadiš. Sami nam Zapovjednici pričaju, čini mi se da misle

             zašto i ne bi, jer ne možemo nikome prenijeti te informacije, osim
             jedna drugoj, a to nije važno.«
                  »Sve ovo zvuči jednostavno, kad pričam, ali nije bilo tako. Bila

             sam u govnima do grla cijelo vrijeme. Najstrašnije je bilo saznanje
             da  ti  ljudi  riskiraju  život  za  tebe,  a  nije  im  to  potrebno.  Doduše,

             govorili su mi da to čine iz vjerskih razloga i da to ne smijem osobno
             shvatiti. Donekle su mi time pomogli. Tiho su se molili svaku večer.

             U početku sam se teško privikavala, jer me sve to podsjećalo na ono
             sranje u Centru. Istini za volju, smučilo mi se. Morala sam se i te

             kako  truditi  da  sebe  uvjerim  kako  je  to  nešto  posve  drugo.  U
             početku  sam  mrzila  te  molitve.  No,  mislim  da  su  im  one  davale
             snagu. Znali su, manje-više, što će im se dogoditi ako ih uhvate. Ne

             pojedinosti, ali su ipak znali. U to su vrijeme već davali neke stvari
             na televiziji, sudske procese i takodalje.«

                  »Bilo je to prije ozbiljnih racija na sekte. Sve dok su ljudi govorili
             da su nekakvi kršćani i da žive u braku, puštali su ih, barem prvo
             vrijeme, na miru. Najprije su se usredotočili na druge. Imali su ih,

             manje-više, pod kontrolom prije no što su se bacili na sve ostale.«
                  »Bila sam u ilegali već nekih osam-devet mjeseci. Premještali su

             me iz jedne sigurne kuće u drugu. Nisu svi bili kvekeri, neki nisu ni
             bili  vjernici.  Bili  su  to  samo  ljudi  kojima  se  nije  sviđalo  razvoj

             događaja.«
                  »Gotovo  sam  uspjela.  Prevezli  su  me  sve  do  Salema,  zatim  u
   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260