Page 257 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

otpadne nos, i koža ti se skida kao gumene rukavice. Nije im stalo

ni da te pošteno hrane, niti ti daju zaštitnu odjeću ili bilo što, tako
im je jeftinije. To su uglavnom ljudi kojih se žele riješiti. Kažu da
ima i drugih Kolonija koje nisu tako loše, gdje se bave

poljoprivredom: pamuk i rajčica i tako dalje. Ali, nisu mi prikazali
film o njima.«

»Ondje su starice - kladim se da se čudiš zašto ih ovdje nisi
vidjela više - i Sluškinje koje su zajebale svoje tri šanse i

nepopravljive kao ja. Sve sam škart. Neplodne su, naravno. Ako od
samog početka i nisu, postat će čim ondje provedu neko vrijeme.

Ako nisu sigurni, naprave ti malu operaciju, i nema greške. U
Kolonijama ima i muškaraca, oko četvrtina, rekla bih. Svi
spoloizdajice ne završavaju na Zidu.«

»Svi nose duge haljine, poput onih u Centru, samo su sive. I
žene i muškarci, sudeći po skupnim snimcima. Valjda žele

demoralizirati muškarce prisiljavajući ih da nose haljine. Jebi ga, to
bi i mene demoraliziralo. Kako to ti podnosiš? Sve u svemu, ova mi

se odjeća više sviđa.«
»A poslije filma rekli su mi kako sam preopasna da bi mi ukazali

čast povratka u Crveni centar. Zbog pogubnog utjecaja, rekli su.
Mogu birati, rekli su, ili ovo ili Kolonije. Jebi ga, samo bi opatica
odabrala Kolonije. Hoću reći, nisam mučenica. Da sam prije mnogo

godina podvezala jajnike, prošla bih i bez operacije. Ovdje nema
žene s prohodnim jajnicima, vidi i sama kakvih bi bilo problema.«

»Eto, i tako sam dospjela ovamo. Daju ti čak kremu za lice.
Moraš nešto smisliti da dođeš ovamo. Da barem nekako preživiš
tri-četiri godine prije nego što se ofucaš, pa te otpreme na groblje.

Hrana nije loša, ima pića i droge, ako ti je do toga, a radimo samo
noću.«

»Moira« kažem. »Valjda ne misliš ozbiljno.« Plaši me, jer u
njezinu glasu čujem samo ravnodušnost, nedostatak volje. Jesu li

joj zbilja to učinili, oduzeli joj nešto - što?- nekadašnjoj toliko
važno? Kako i da očekujem od nje da nastavi živjeti s mojom