Page 256 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča
P. 256
Maine kamionom punim pilića. Skoro sam se porigala od smrada.
Možeš li zamisliti kako po tebi kenja pun kamion pilića, jer je svima
zlo od vožnje? Kanili su me prebaciti preko granice; ne
automobilom, ni kamionom, to je već bilo preteško, nego brodićem,
uz obalu. Nisam zašto znala sve do one noći, nikada nisu govorili o
sljedećem koraku. Pazili su.«
»Zato i ne znam što se dogodilo. Možda se netko ustrtario, ili je
netko izvana posumnjao. A možda je kriv i brodić, možda su mislili
da čovjek prečesto noću isplovljava brodićem. Tada je već, naravno,
sve vrvjelo Očima, ondje i drugdje blizu granice. Bilo kako bili,
uhvatili su nas na stražnjim vratima, baš smo se spremali u luku.
Mene, tog čovjeka i njegovu ženu. Bio je to stariji bračni par, malo
više od pedeset godina. Bavili su se trgovinom jastozima, prije no
što se sve to dogodilo s obalnim ribolovom. Ne znam što se poslije s
njima zbilo, jer su me odvezli posebnim kombijem.«
»Mislila sam da mi je došao kraj. Ili, da će me vratiti u Centar i
prepustiti brizi Tetke Lydie i njezina čeličnog užeta. Uživala je u
tome, znaš. Pretvarala se da mrzi samo grijeh, i da ljubi grešnika, ali
je uživala u tome. Zaista sam pomišljala na samoubojstvo, možda
bih se i ubila da sam imala prilike, ali su dvojica sjedila straga sa
mnom i gledala me kao jastrebi; nisu bili baš razgovorljivi, samo su
sjedili i promatrali me onim svojim staklenim pogledom. Nije išlo.«
»Međutim, nismo otišli u Centar, pošli smo na drugo mjesto. Ne
želim ulaziti u ono što se poslije dogodilo. Radije ne bih o tome.
Mogu ti samo reći da ne ostavljaju ožiljke.«
»Poslije svega prikazali su mi film. Znaš o čemu? O životu u
Kolonijama. Kolonije su zadužene za čišćenje. Danas su opsjednuti
čistoćom. Ponekad čiste samo tijela, poslije bitaka. Najgora su ona
u gradskim getima, dulje ih ostavljaju, pa su trulija. To društvo ne
voli da uokolo leže mrtva tijela, boje se epidemije ili nečeg sličnog.
Stoga ih žene u Kolonijama spaljuju. No, druge su Kolonije gore, na
primjer, odlagališta toksičnih tvari, ili područja zagađena
radioaktivnošću. Daju ti najviše tri godine, u njima, a onda ti