Page 26 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

da hodam s mirom. No, vapim za vijestima, bilo kakvim vijestima;

makar i lažne, moraju nešto značiti.
Stižemo do prve rampe koja podsjeća na brklju postavljenu zbog
radova na cesti ili iskopa za kanalizaciju: drvena križna pregrada

obojena žutim i crnim prugama, crveni šesterokut koji znači STOP.
Pokraj prolaza je nekoliko fenjera, nisu upaljeni jer nije noć. Iznad

nas su, znam, reflektori, pričvršćeni za telefonske stupove, koji se
koriste u izvanrednim stanjima, a muškarci s mitraljezima sjede u

betonskim bunkerima s jedne i druge strane ceste. Ne vidim
reflektore i bunkere zbog krila oko svog lica. Samo znam da su

ondje.
Iza rampe, pokraj uskog prolaza, čekaju nas dva muškarca u
zelenim uniformama Čuvara Vjere s grbovima na ramenima i

kapama: dva mača, ukrštena, iznad bijelog trokuta. Čuvari nisu
pravi vojnici. Služe za rutinsko održavanje reda i druge prostije

funkcije, na primjer, za kopanje vrta Zapovjednikove Supruge, i oni
su ili glupi ili stariji muškarci ili invalidi ili vrlo mladi, osim onih koji

su Oči inkognito.
Ova dvojica su vrlo mladi: jednome je brk još rijedak, drugome

je lice još bubuljičavo. Njihova je mladost dirljiva, ali znam da me
ona ne može zavarati. Mladi su često najopasniji, najfanatičniji,
najbrže se hvataju oružja. Još nisu naučili ništa o opstanku kroz

vrijeme. Morate s njima biti oprezni. Prošli tjedan ustrijelili su
ženu, upravo negdje ovdje. Bila je to jedna Martha. Ušeprtljala se

pipajući po odjeći da izvadi propusnicu, a oni su mislili da traži
bombu. Mislili su da je muškarac koji se prerušio u ženu. Bilo je još
takvih incidenata.

Rita i Cora poznavale su tu ženu. Čula sam ih kako razgovaraju o
njoj, u kuhinji.

Vršili su svoju dužnost, rekla je Cora. Čuvali našu sigurnost.
Ništa sigurnije od mrtva čovjeka, rekla je Rita ljutito. Išla je za

svojim poslom. Nije bilo razloga da je ubiju.
Bio je to nesretan slučaj, rekla je Cora.