Page 297 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

ostat će, ako nisu, pobjeći će. Ostaviti me ovdje.

»Ne treba nam, gospodine, ali sve je u redu« kaže ponovno prvi.
»Odavanje državnih tajni.«
Zapovjednik podiže ruku na glavu. Što sam govorila i kome, i

koji me od njegovih neprijatelja otkrio? Možda sada on ugrožava
sigurnost. Ja sam iznad njega, gledam ga odozgo; uvlači se u sebe.

Među njima je već bilo čistki, bit će ih još. Serena Joy gubi boju.
»Ðubre« kaže. »Poslije svega što je za tebe učinio.«

Cora i Rita hitaju iz kuhinje. Cora počinje plakati. Ja sam joj bila
nada. Ja sam je iznevjerila. Sad će zauvijek ostati bez djece.

Kombi čeka na prilazu, njegova su dvostruka vrata otvorena.
Dva muškarca, jedan s jedne, drugi s druge strane, vode me za lakat
i pomažu da uđem. Tko zna je li ovo moj kraj ili novi početak:

predala sam se u ruke neznancima, jer drugo i nisam mogla.
I ulazim unutra, u tamu; ili možda u svjetlo.