Page 299 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča
P. 299

Sieglinda  Van  Buren  s  Katedre  za  vojnu  povijest,  Sveučilišta  San

             Antonio iz Republike Teksas. Profesorica Van Buren održat će nam,
             uvjerena sam, neobično zanimljivo predavanje, popraćeno brojnim
             ilustracijama,  o  temi  »Varšavska  taktika:  politika  okruženja

             urbanih jezgri u gileadskim građanskim ratovima«. Uvjerena sam
             da ćemo svi prisustvovati tim prikazima.

                  Moram  također  podsjetiti  našeg  glavnog  govornika  -  premda
             znam da to nije potrebno - da ne prekorači vrijeme, jer bismo svi

             rado postavljali pitanja; osim toga, ne bismo htjeli propustiti ručak,
             kako se jučer dogodilo. (Smijeh).

                  Vjerujem  da  ne  moram  posebno  predstavljati  profesora
             Pieixota,  jer  ga  svi  dobro  poznajemo,  ako  ne  osobno,  a  ono  po
             njegovim  opsežnim  radovima,  kao  što  su  »Zakon  ograničenih

             luksuza  kroz  vijekove:  analiza  dokumenata«  i  dobro  poznata
             studija  »Iran  i  Gilead,  dvije  monoteokracije  potkraj  dvadesetog

             stoljeća, na temelju dnevnika«. Kao što vam je svima poznato, on je
             s profesorom Knotlyem Wadeom, također s Cambridgea, zajednički

             redigirao rukopis što ga danas razmatramo, i zaslužan je za njegovu
             transkripciju,  tumačenje  i  objavljivanje.  Profesor  Pieixoto  će

             govoriti o dokazivanju autentičnosti u Sluškinjinoj priči.
                  Profesore Pieixoto, izvolite.
                  Aplauz.

                  PIEIXOTO: Hvala. Uvjeren sam da ćemo svi, koji smo se okupili
             u ovom arktičkom kraju, uživati u današnjoj sjednici, kao što ćemo

             uživati  i  u  našoj  šarmantnoj,  arktičkoj  predsjednici.  Naravno,
             upotrebljavam  riječ  »uživati«  u  normalnom,  ne  u  zastarjelom,
             dvosmislenom značenju. (Smijeh).

                  No,  dosta  je  šale.  Htio  bih,  kako  je  već  najavila  predsjednica,
             razmotriti neka pitanja u vezi s takozvanim rukopisom koji vam je

             već svima poznat kao Sluškinjina priča. Kažem takozvani, jer ono o
             čemu govorimo, nije izvorni oblik. Strogo uzevši, kad su ga pronašli,

             to  uopće  nije  bio  rukopis,  i  nije  imao  nikakva  naslova.  Naslov
             »Sluškinjina priča« dugujemo profesoru Wadeu koji je njime htio
   294   295   296   297   298   299   300   301   302   303   304