Page 302 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča
P. 302

No, da nastavim: doduše, teško je uvjerljivo krivotvoriti ovakve

             snimke, a stručnjaci, koji su ispitali fizičke predmete, tvrde da su
             oni autentični. Sigurno je da se takve snimke, to jest dosnimavanje
             glasa  na  kasetu  s  glazbom,  ne  bi  mogle  ostvariti  u  posljednjih

             stotinu i pedeset godina.
                  Ako, prema tome, pretpostavimo da su snimke autentične, kako

             protumačiti sam prikaz? Očito je da on nije mogao biti snimljen u
             razdoblju o kojem govori, jer autorica, ako govori istinu, nije tada

             mogla imati uređaj za snimanje ili vrpce, niti mjesto gdje bi ih mogla
             sakriti. Osim toga, u njenu pričanju ima nečeg refleksivnog što bi,

             po  mom  mišljenju,  isključivalo  istovremenost.  U  njemu  se  osjeća
             dašak  emocija  prizvanih  barem  post  facto,  ako  već  ne  negdje  na
             sigurnom.

                  Kad  bismo  mogli  utvrditi  identitet  naratorice,  mogli  bismo
             mnogo  lakše  objasniti  kako  je  nastao  ovaj  dokument,  da  ga  tako

             nazovemo  radi  jezgrovitosti.  Stoga  smo  u  svojim  istraživanjima
             krenuli u dva pravca.

                  Prvo, pokušali smo, služeći se starim planovima grada Bangora i
             drugom  postojećom  dokumentacijom,  identificirati  stanovnike

             kuće  koja  se  tada  nalazila  na  lokaciji  na  kojoj  smo  otkrili  na
             materijal. Možda je ta kuća, razmišljali smo, bila »sigurna kuća«,
             stanica podzemne ženeznice u razdoblju o kojem je riječ, i možda

             su našu autoricu tu krili, na tavanu ili u podrumu, nekoliko tjedana
             ili  mjeseci,  pa  joj  se  tada  pružila  prilika  da  snimi  svoju  priču.

             Naravno,  ništa  ne  isključuje  mogućnost  da  su  na  to  mjesto
             donesene  već  snimljene  kasete.  Nadali  smo  se  da  ćemo  moći
             pronaći  potomke  hipotetskih  stanara  i  da  će  nam  oni  možda

             pomoći da dođemo do drugog materijala: možda dnevnika ili čak
             obiteljskih anegdota koje su se prenosile iz generacije u generaciju.

                  Nažalost, taj nas trag nije nikamo odveo. Možda su te ljude, ako
             su doista bili karika u ilegalnom lancu, otkrili i uhapsili, pa je tada

             nestala i svaka dokumentacija o njima. Stoga smo krenuli drugim
             pravcem. Pretražili smo sve dokumente iz toga doba i pokušali naći
   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307