Page 301 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča
P. 301

vrpcama. Etikete na kasetama su autentične i potječu, naravno, iz

             razdoblja  prije  rane  gileadske  ere,  jer  je  režim  zabranio  svu
             svjetovnu  glazbu.  Tako,  na  primjer,  materijal  sadrži  kasete  s
             naslovima:  »Zlatne  godine  Elvisa  Presleya«  (četiri),  »Litavske

             narodne  pjesme«  (tri),  »Boy  George  Takes  It  Off«  (tri)  i
             »Mantovanijevi  gudači«  (dvije);  od  ostalih  naslova,  snimljenih

             samo na jednoj kaseti, spomenuo bih »Twisted Sisters u Carnegie
             Hallu« koji mi se posebno sviđa.

                  Premda  su  etikete  autentične,  nisu  bile  uvijek  zalijepljene  na
             kasetu  s  odgovarajućom  glazbom.  Osim  toga,  kasete  nisu  bile

             složene redom, već nabacane u ormarić; nisu bile ni numerirane.
             Stoga smo profesor Wade i ja morali složiti kasete pretpostavljenim
             redoslijedom;  međutim,  kako  sam  već  napomenuo  drugom

             zgodom,  sve  takve  rekonstrukcije  temelje  se  djelomice  na
             nagađanju, pa ćemo ih stoga smatrati približno točnima sve dok ih

             pobliže ne istražimo.
                  Pošto smo obavili transkripciju - a taj smo posao morali ponoviti

             nekoliko puta zbog teškoća u vezi s izgovorom, nejasnim aluzijama i
             arhaizmima  -  morali  smo  ocijeniti  materijal  do  kojeg  smo  došli  s

             toliko truda. Bili smo suočeni s nekoliko mogućnosti. Prvo, snimke
             su  mogle  biti  krivotvorene.  Kao  što  znate,  već  je  bilo  nekoliko
             takvih  falsifikata  za  koje  su  izdavači  platili  velike  novce,  jer  su

             nedvojbeno  htjeli  komercijalno  iskoristiti  senzacionalizam  takvih
             priča.  Po  svemu  sudeći,  neka  se  razdoblja  u  povijesti  brzo

             pretvaraju - i u drugim društvima i u onima koja slijede - u ne baš
             poučne  legende  i  potiču  nemalu  licemjernu  samodopadnost.
             Dopustite  mi  malu  digresiju:  po  mom  mišljenju,  moramo  biti

             oprezni u moralnoj ocjeni Gileadanaca. Pretpostavljam da smo već
             svjesni  činjenice  da  su  takve  ocjene  neizbježno  povezane  s

             kulturom koju razmatramo. Nadalje, gileadsko je društvo bilo pod
             značajnim  pritiskom,  demografskim  i  drugim,  i  osjećalo  utjecaj

             faktora kojih smo se mi, na sreću, uglavnom riješili. Naš posao nije
             da osuđujemo, već da shvatimo. (Aplauz).
   296   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306