Page 305 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča
P. 305

Prema tome, naša je autorica bila jedna od mnogih, i moramo je

             promatrati u općem okviru povijesnog trenutka kojem je pripadala.
             No,  što  još  znamo  o  njoj  osim  njene  dobi,  nekih  tjelesnih
             karakteristika,  koje  se  mogu  odnositi  na  bilo  koga,  mjesta

             stanovanja? Ne mnogo, po svemu sudeći, bila je obrazovana u onoj
             mjeri  u  kojoj  se  taj  atribut  može  primijeniti  na  osobe  koje  su

             diplomirale na bilo kojem sjevernoameričkom sveučilištu. (Smijeh i
             gunđanje). No, takvih je bilo napretek, pa nam ta činjenica ništa ne

             pomaže. Ona ne smatra potrebnim da nam kaže svoje pravo ime, a
             sva službena evidencija o njezinu identitetu očito je uništena poslije

             dolaska u centar za preodgajanje »Rahela i Lea«. Ne pomaže nam
             ni  ime  »Fredova«,  jer  je  ono,  kao  i  »Glenova«  ili  »Warrenova«
             izvedeno od imena muškarca kojemu je pripadala i sufiksa -ova. Te

             su  žene  dobivale  takva  imena  poslije  uključivanja  u  domaćinstvo
             određenog Zapovjednika i gubile ih poslije odlaska.

                  I  ostala  imena  u  dokumentu  su  beskorisna  za  identifikaciju  i
             dokazivanje  autentičnosti.  Pokušaji  da  utvrdimo  identitet  osoba

             koje autorica naziva »Luke« i »Nick«, te »Moira« »Janine«, nisu
             urodili  nikakvim  plodom.  Vrlo  je  vjerojatno  da  su  to  pseudonimi

             koje je autorica upotrijebila kako bi zaštitila te osobe ako se otkriju
             kasete.  Potonja  pretpostavka  potkrijepila  bi  naše  gledište  da  su
             kasete snimljene u Gileadu, ne izvan njegovih granica, kako bi se

             njima mogla koristiti ilegalna organizacija Mayday.
                  Prema  tome,  ostala  nam  je  još  samo  jedna  mogućnost.  Činilo

             nam  se  da  bismo  barem  donekle  uspjeli  kad  bismo  identificirali
             neodređenog  »Zapovjednika«.  Smatrali  smo  da  je  pojedinac  na
             tako visokom položaju vjerojatno bio član prvog supertajnog trusta

             mozgova  »Jakovljevi  sinovi«,  koji  je  razradio  osnovne  postavke  i
             društvenu  strukturu  Gileada.  Takve  su  grupacije  organizirane

             neposredno  nakon  što  su  supersile  uvidjele  da  su  u  naoružanju
             došle  do  mrtve  točke,  te  potpisale  tajni  sporazum  Utjecajnim

             sferama,  što  im  je  dalo  slobodne  ruke  da  se  posve  nesmetano
             pozabave  sve  brojnijim  unutrašnjim  nemirima.  Službeni  zapisnici
   300   301   302   303   304   305   306   307   308   309   310