Page 307 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

pamflet CIA-e o destabilizaciji drugih država upotrijebi kao

strateški priručnik »Jakovljevih sinova«; on je također sastavio
prve popise istaknutih »Amerikanaca«, svojih suvremenika, koje
treba eliminirati. Sumnja se da je on organizirao i Washingtonski

masakr, pothvat koji je nedvojbeno zahtijevao maksimalnu
infiltraciju sistema sigurnosti u Kongresu i bez kojega ne bi nikada

mogli suspendirati Ustav, Nacionalni rezervati i repatrijacija Židova
također su njegovo djelo, kao i privatizacija potonje operacije, pa

su, kako bi maksimirali profit, ne jednom pobacali sve Židove sa
broda usred Atlantika. Po onome što znamo o Juddu, ta ga

činjenica nije osobito smetala. Judd je bio pristaša politike čvrste
ruke. Limpkin mu pripisuje sljedeću primjedbu: »Najveća naša je
greška bila što smo ih učili čitati. Nećemo to ponoviti.«

Premda se ime obreda pripisuje drugome, Judd je stvarno
oblikovao obred particikucije smatrajući ga ne samo posebno

zastrašujućim i djelotvornim načinom eliminacije subverzivnih
elemenata, već i odušnim ventilom gileadskih žena. Krivci za sve

bili su općenito korisni u povijesti, i Sluškinje, inače pod vrlo
krutom stegom, zacijelo su uživale što mogu od vremena do

vremena rastrgati muškarca golim rukama. Taj je obred postao vrlo
popularan i djelotvoran, pa su ga u srednjem razdoblju redovito
održavali četiri puta na godinu u vrijeme solsticija i ekvinociia. U

njemu nalazimo odjeke obreda plodnosti iz ranih kultova božice
Zemlje. Kako smo jučer čuli na okruglom stolu, u Gileadu, premda

nedvojbeno patrijarhalnom po obliku, ima i matrijarhalnih značajki
koje potječu iz nekih sektora društvene strukture i koje su
pogodovale uspostavljanju novoga režima. Graditelji gileadskog

režima dobro su znali da uspostavljanje djelotvornog totalitarnog
sistema, ili bilo kojeg sistema, traži i davanje nekih povlastica i

sloboda, barem nekolicini privilegiranih, u zamjenu za one ukinute.
S tim u vezi bilo bi možda uputno reći nekoliko riječi o elitnoj

ženskoj nadzornoj instituciji, to jest o »Tetkama«. Prema
Limpkinovu dnevniku, Judd je od samog početka smatrao da same