Page 58 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

odjeće, odbacujući sve što nije odgovaralo.

Čulo bi se kucanje na vratima; otvorila bih ih, s olakšanjem, s
čežnjom. Naš je susret bio tako kratak, sažet. A ipak, kao da mu nije
bilo kraja. Ležali bismo u tim poslijepodnevnim krevetima, poslije,

dodirujući se rukama, razgovarajući o nama. Moguće, nemoguće.
Što bi se moglo učiniti? Mislili smo da nas muče tko zna kakvi

problemi. Odakle smo mogli znati da smo sretni?
No, sada mi i te sobe nedostaju, pa i grozne slike na zidovima,

pejsaži s jesenskim lišćem ili sa snijegom što kopni u bjelogoričnim
šumama, ili žene u starinskoj odjeći, s licima kao u porculanskih

lutaka, u haljinama našušurenima straga sa suncobranima, ili
klauni tužna pogleda ili zdjele s voćem, krutim i blijedim. Čisti
ručnici koji su samo čekali da budu zaprljani, košarice za otpatke,

koje su te usrdno pozivale da ih bezbrižno obaspeš smećem.
Bezbrižno. Bila sam bezbrižna, u tim sobama. Mogla sam dignuti

slušalicu i jelo bi se pojavilo na poslužavniku, jelo koje sam
odabrala. Jelo koje mi je bilo loše, nedvojbeno, a i piće. U ladici

komode stajala je Biblija, prilog nekog dobrotvornog društva,
premda je vjerojatno nitko nije mnogo čitao. Bilo je i razglednica sa

slikom hotela, i mogli ste ih ispisati i poslati kome god ste htjeli.
Sada se to čini nemoguće; poput nečega što biste mogli izmisliti.
Stoga sam istražila ovu sobu, ne na brzinu kao hotelsku, ne

rasipno. Nisam htjela sve obaviti u trenu. Htjela sam da čin potraje.
Podijelila sam sobu na dijelove, u glavi; priuštila sam sebi jedan dio

na dan. Ovaj sam dio htjela ispitati do najsitnijih detalja: neravnine
žbuke ispod tapeta i ogrebotine na boji podnih letvica i prozorske
daske, ispod završnog premaza, mrlje na madracu, jer sam čak

dizala pokrivače i plahte, uredno ih presavijala, svaki put pomalo,
tako da sam ih odmah mogla navući ako netko naiđe.

Mrlje na madracu. Poput suhih latica. Ne svježe. Tragovi stare
ljubavi; u ovoj sobi sada više nema druge vrste ljubavi.

Kad sam to vidjela, dokaz što ga je ostavilo dvoje ljudi, dokaz
ljubavi ili nečeg sličnog, barem želje, barem dodira dvoje ljudi, sada