Page 86 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča
P. 86
morati preusmjeriti prema nečem uvjerljivo kućanskom. Ili su
možda već bile u kući kad ju je Zapovjednik kupio. Takve se stvari
ne mogu saznati. Bez obzira na to, one tu vise, ukočenih leđa i
stisnutih usta, stegnutih prsiju, zgrčenih lica, uškrobljenih kapa,
sivkastobijele puti, i čuvaju sobu svojim suženim očima.
Između njih, iznad kaminskog okvira, smješteno je ovalno
zrcalo, a sa svake strane po dva para srebrnih svijećnjaka koje
sjedinjuje bijeli porculanski Kupido, s rukom oko janjetova vrata.
Ukus Serene Joy čudna je mješavina: žestoka strast za kvalitetom,
nježne sentimentalne čežnje. Aranžman suhog cvijeća krasi i jedan i
drugi kraj okvira, a vaza s pravim sunovratima stoji na ulaštenu
stoliću s intarzijama, pokraj sofe.
Soba odiše limunovim uljem, teškom tkaninom, uvelim
sunovratima, zaostalim zadahom hrane koji se probija iz kuhinje ili
blagovaonice, te mirisom parfema Serene Joy: đurđica. Parfem je
luksuz, ona zacijelo ima privatni izvor. Udišem ga; vjerojatno bih joj
trebala biti zahvalna. To je miris djevojčica iz pretpubertetnog
doba, parfem što su ga djeca nekada darivala majkama na Majčin
dan; miris bijelih pamučnih čarapica i bijelih pamučnih haljinica,
pudera, nevinosti ženskog tijela koje još ne zna za dlakavost i krv.
Osjećam slabu mučninu, kao da me za sparna dana netko zatvorio u
auto sa starijom, suviše napudranom ženom. Eto, na što podsjeća
dnevna soba, usprkos eleganciji.
Htjela bih nešto ukrasti iz ove sobe. Htjela bih uzeti neku
stvarčicu - izrezbarenu pepeljaru, možda srebrnu kutijicu za pilule
s kaminskog okvira ili suhi cvijet - sakriti u nabore haljine ili rukav s
patentnim zatvaračem, zadržati je sve do svršetka ove večeri,
sakriti je u svojoj sobi, ispod kreveta ili u cipeli ili u rasporu tvrdog
jastučića s VJEROM u ptipoenu.
Izvukla bih je svako toliko i gledala je. To bi u meni budilo
osjećaj moći.
No, takav bi osjećaj bio iluzoran i preopasan. Ruke mi ostaju
gdje jesu, skrštene u krilu. Bedra su mi skupljena, pete podvinute,