Page 89 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

helikoptera, crna sa srebrnim krilima na jednoj i drugoj strani.

Ispod njih eksplodira skupina drveća.
Slijedi snimka zarobljenika u prvom planu; neobrijano i prljavo
lice, sa svake strane po Anđeo u urednoj crnoj uniformi.

Zarobljenik prihvaća cigaretu od jednog Anđela i nespretno je
stavlja među usne svezanim rukama, grčevito se cereći. Spiker

nešto govori, ali ga ne čujem: gledam u oči tog čovjeka i nastojim
prozrijeti njegove misli. On zna da ga kamera snima; je li to cerenje

odraz prkosa ili poniznosti? Je li mu neugodno što su ga uhvatili?
Pokazuju nam samo pobjede, nikada poraze. Tko želi loše

vijesti?
On je možda glumac.
Pojavljuje se moderator. Djeluje prijazno, zaštitnički; zuri u nas

s ekrana, preplanule kože, sijede kose i iskrenih očiju, uokvirenih
borama mudrosti, slika i prilika idealnog djeda. Ono što nam govori

i posredno izražava njegov nepromjenjivi smiješak za naše je dobro.
Ubrzo će se sve srediti. Obećavam. Bit će mira. Morate vjerovati.

Morate poći na spavanje poput dobre djece.
Govori nam ono u što žarko želimo vjerovati. Vrlo je uvjerljiv.

Borim se protiv njega. On je poput starog filmskog glumca,
uvjeravam samu sebe, s lažnim zubima i kirurški poljepšanim
licem. U isto vrijeme savijam se prema njemu, kao hipnotizirana.

Kad bi barem ono što govori bila istina. Kad bih barem mogla
vjerovati.

Sada nam govori da je ekipa Anđela razbila ilegalnu špijunsku
organizaciju, zahvaljujući i doušniku što su ga ubacili u
organizaciju. Organizacija je krijumčarila dragocjene sirovine preko

granice u Kanadu.
»Uhapšeno je pet članova heretičke sekte kvekera« nastavlja

moderator, mirno se smješkajući »a očekuju se i nova hapšenja.«
Na ekranu se pojavljuju dva kvekera, muškarac i žena. Izgledaju

uplašeni, ali nastoje donekle sačuvati dostojanstvo pred
kamerama. Muškarac ima velik tamni ožiljak na čelu; ženi su