Page 90 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

strgnuli veo, i kosa joj u pramenovima pada na lice. I jednom i

drugom je pedesetak godina.
Sada vidimo jedan grad, ponovno iz zraka. Nekada je to bio
Detroit. Spikerov glas popraćen je muklom artiljerijskom

pucnjavom. Na horizontu se dižu stupovi dima.
»Preseljavanje Hamove djece nastavlja se prema planu« govori

uvjerljivo ružičasto lice, ponovno na ekranu. »Tri tisuće stigle su u
toku ovoga tjedna u Nacionalni rezervat broj jedan, a još su dvije

tisuće na putu.« Kako li prevoze toliko ljudi odjednom? Vlakovima,
autobusima? Takve nam slike ne pokazuju, Nacionalni rezervat

broj jedan je u Sjevernoj Dakoti. Bog zna što će morati raditi kad
stignu tamo. Obrađivati zemlju – što je samo pretpostavka.
Sereni Joy bilo je dosta vijesti. Nestrpljivo lupka po tasteru

birača kanala, pronalazi ostarjela bas-baritona, s obrazima poput
praznog kravljeg vimena. Pjeva »Tihu nadu«. Serena ga isključuje.

Čekamo, sat u hodniku otkucava, Serena pripaljuje još jednu
cigaretu. Ulazim u auto. Subota je ujutro, rujan, još imamo auto.

Drugi su ga morali prodati. Nisam Fredova, zovem se drugačije, ali
me tako sada nitko ne zove jer je to zabranjeno. Uvjeravam samu

sebe da nije važno, tvoje je ime kao i telefonski broj, koristi samo
drugima; no, pogrešno je ono u što uvjeravam samu sebe, ime je
ipak važno. Čuvam to ime poput nečeg skrivenog, poput blaga što

ću ga jednoga dana, kad se vratim, iskopati. Razmišljam o tom
imenu kao da je pokopano. To ime okruženo je aurom, poput

amuleta, čarolije koja se sačuvala iz nezamislivo daleke prošlosti.
Ležim noću u krevetu, sklopljenih očiju, i to ime lebdi iza mojih
očiju, pomalo nedosežno, blistajući u tami.

Subota je ujutro, rujan, još imam svoje blistavo ime. Djevojčica,
koja je sada mrtva, sjedi na stražnjem sjedalu sa svoje dvije

najljepše lutke i krpenim zečićem, otrcanim od starosti i ljubavi.
Znam sve pojedinosti. Sve su to sentimentalne pojedinosti, ali tu ja

ne mogu ništa. Ipak, ne smijem previše razmišljati o zečiću, ne
smijem se rasplakati, ovdje, na kineskoj prostirci, udišući dim što