Page 178 - Ateološka rasprava - Mišel Onfre

diktira zakon: performativna logika. On raspolaže monopolom
pravilnog tumačenja svete knjige, jedini je on ovlašćen da po
svom nahođenju vadi isečke koji pravdaju integralnu teokratiju.
Jer, sve je u Koranu. Čitanje Korana omogućuje da se nađu
svi odgovori na sva moguća i zamisliva pitanja. Novac? Trgovina?
Zakon? Pravosuđe? Pravo? Obrazovanje? Suverenitet? Zene?
Razvod? Porodica? Dobro uređenje? Ekologija? Kultura? Ništa
mu ne izmiče, sve se nalazi u njemu. Svako ministarstvo zapadne
vlade može tu naći osnovu za svoje delovanje. Vrhovni
vođa raspolaže, dakle, vrhovnim izvorom, svetim
tekstom, njegova reč se izjednačava sa zakonom i pravom.
Teorija o čoveku određenom Proviđenjem.
Ovome treba dodati jednu binarnu logiku koja suprotstavlja
prijatelje i neprijatelje. Nema milosti, nema ulaženja u pojedinosti,
nema finesa. Nema potrebe da se cepidlači da bi se znalo sa kim
i protiv koga se vodi borba. Prema logici iranske revolucije,
neprijatelji su Amerika, Izrael, Zapad, savremenost, velike sile.
Mnoga imena i dekliniranja jednog te istog entiteta: Satane. Đavo,
demon, vladar Zla. Svaki fašizam postupa tako označavajući
neprijatelja, satanizovanog do maksimuma da bi zagrejao trupe
spremne za borbu. Teorija žrtvenog jarca.
Zatim, zajednička tematika fašizma i islamizma, težnja ka
jednoj post-političkoj logici. A to znači? Ni desnica, ni levica, već
drugde, dalje, iznad, u datom slučaju. Uz Boga. Dakle, nikakva
posla sa marksističkom levicom, boljševičkom, sovjetskom,
svojevremeno ateističkom, materijalističkom, komunističkom -
Homeini to širi na komunizam žena! - ništa ni sa američkom
desnicom, potrošačkom, uživalačkom, korumpiranom,
špekulantskom i kapitalističkom. Oba ta sistema su odbačena, ne
rešavaju stvar. Teorija kraja politike.
Znači, jedna transcendentna logika: Bog kao rešenje
protivrečnosti. Ova sinteza ipak delimično zadržava oba odbačena
momenta: sa levice se pozajmljuje govor solidarnosti sa
najsiromašnijima, najviše lišenim sredstava, obraća se
najjadnijima, pokazuje se na rečima stvarna populistička briga da
se konačno okonča sa bedom sveta; sa krila desnice, uzima se
mali privatni kapitalizam i vlasništvo na nekretninama. Celina